Primili smo upit društva A. u vezi ispostavljanja računa, odnosno ovjere računa ispostavljenog na papiru žigom i potpisom na koji odgovaramo u nastavku.
Prema odredbama članka 15. stavka 1. zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. - 94/09.) propisano je između ostalog da porezni obveznik mora ispostaviti računa za isporučena dobra ili obavljene usluge te na računu posebno iskazati porez na dodanu vrijednost. Prema odredbi članka 104. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09. i 88/11.) poduzetnik mora za isporučena dobra i obavljene usluge ispostaviti račun. Račun može biti ispostavljen na papiru ili u elektroničkom obliku. Poduzetnik kupcu dostavlja račun te osigurava primjerak koji služi kao isprava za knjiženje.
Sukladno odredbama članka 15. stavka 3. navedenog Zakona račun mora sadržavati ove podatke:
1. mjesto izdavanja, broj i nadnevak,
2. ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj poduzetnika, koji je isporučio dobra ili obavio uslugu (prodavatelja),
3. ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj poduzetnika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupcu),
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga,
5. nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga,
6. iznos naknade (cijene) isporučenih dobara ili obavljenih usluga, razvrstane po poreznoj stopi,
7. iznos poreza razvrstan po poreznoj stopi,
8. zbrojni iznos naknade i poreza.
Odredbom članka 54. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08. i 18/11.) propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza. Odredbama članka 56. stavka 2. i 3. istoga Zakona propisano je da se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
S obzirom da navedena ovjera računa nije izričito propisana kao obvezni element računa prema odredbama članka 15. stavka 3. Zakona, Ministarstvo financija, Uprava za financijski sustav dopisom KLASA: 450-08/11-01/45, URBROJ: 513-11/11.2 od 28. studenog 2011. očitovalo se u vezi tumačenja odredbi Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07.) o knjigovodstvenim ispravama.
Sukladno članku 6. navedenog Zakona propisano je kako knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna. Također, istim Zakonom propisano je da knjigovodstvena isprava može biti sastavljena i kao elektronički zapis te tada može umjesto potpisa osobe ovlaštene za zastupanje poduzetnika ili osobe na koju je prenesena ovlast sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za izdavanje knjigovodstvene isprave ili mora biti potpisana sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu (Nar. nov., br. 10/02. i 80/08.). Slijedom navedenoga, ako račun predstavlja knjigovodstvenu ispravu koja služi kao temelj za unos podataka u poslovne knjige, onda mora biti potpisan sukladno odredbama članka 6. Zakona o računovodstvu, a ako računi ne služe kao temelj za unos podataka u poslovne knjige (primjerice gotovinski računi evidentirani kroz blagajničko poslovanje), tada isti ne moraju biti potpisani jer je potpisan blagajnički izvještaj i kao takav predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu.
Molimo da o navedenome obavijestite podnositelja upita.
