Nižestupanjski sudovi izražavaju pravno shvaćanje da tužitelj kao vjerovnik trgovačkog društva E d o o iz Z ima na temelju odredbe čl 252 st 5 u vezi s odredbom čl 430 st 1 Zakona o trgovačkim društvima dalje ZTD pravo od tuženika kao direktora i jedinog člana navedenog trgovačkog društva zahtijevati naknadu štete budući da ovu svoju novčanu tražbinu nije mogao namiriti od društva zaključujući da je tuženik u poslovanju društva grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika Nižestupanjske odluke nisu pravilne i zakonite jer su utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda izraženim u odlukama na koje ukazuje revident Naime u tim je odlukama izraženo pravno shvaćanje da vjerovnik društva s ograničenom odgovornošću nije legitimiran da primjenom odredbe čl 252 st 5 u vezi s odredbom čl 430 ZTD a zahtijeva naknadu nastale mu štete od člana uprave društva zbog nemogućnosti namirenja svoje tražbine od društva i da na temelju odredbe čl 430 ZTD a članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću odgovaraju za štetu samo društvu a ne ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
