Donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača

      U Nar. nov., br. 14/19. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: Zakon) koji stupa na snagu dana 15.veljače 2019. osim odredbi:

• čl. 12. koji stupa na snagu danom  stupanja na snagu zakona kojim  se uređuje provedba Uredbe (EU)  2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća o rješavanju pitanja neopravdanog geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacija na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta ;
• čl. 17. kojim se mijenja naziv središnjeg tijela unutar kojeg djeluje tržišna inspekcija nadležna za provedbu inspekcijskog nadzora nad primjenom ovog Zakona, a koji stupa na snagu s 1.travnjem 2019. budući da s tim danom stupa na snagu Zakona o Državnog inspektoratu temeljem kojeg se u Državni inspektorat iz Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta preuzimaju poslovi tržišne inspekcije; i
• čl. 10. kojim se mijenja čl. 66.a, na način da se jasnije propisuje kada se ugovor o uslugama sklopljen na daljinu putem telefona, smatra sklopljenim, a koji stupa na snagu 1. kolovoza 2019. godine.

      Osnovni razlog donošenja, drugih po redu izmjena i dopuna Zakona je potpuno usklađivanje njegovih odredbi kojima se uređuje isticanje cijena tijekom obavljanja posebnih oblika prodaje proizvoda i usluga (sezonska sniženja, rasprodaje, akcijske prodaje i dr.) s Direktivom  2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na nutarnjem tržištu, posljednjim izmjenama Zakona o obveznim odnosima te unaprijeđena pojedinih odredbi Zakona.

      U bitnom, aktualnim novelama Zakona o zaštiti potrošača:

• jasnije se propisuje da se obveza isticanja redovne i niže cijene tijekom trajanja posebnih oblika prodaje koji traje dulje od tri dana odnosno isključivo na  prodaju unutar poslovnih prostorija trgovca, a ne i u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca i ugovora na daljinu te kod oglašavanja;
• precizira se da samo pravna osoba s  javnom ovlasti za obavljanje regulatornih poslova u pogledu javnih usluga iz čl. 24. st. 1. ovoga Zakona ima dužnost osnovati savjetodavno tijelo kad odlučuje o pravima i obvezama potrošača,  a ne i druga javno pravna tijela, a ukida se obveza jedinicama regionalne (područne) samouprave za osnivanje istih tijela;
• omogućuje se pojedinim  jedinicama lokalne samouprave da mogu osnovati zajedničko savjetodavno tijelo ukoliko isti trgovac pruža javne usluge na njihovom području, a  u rad savjetodavnog tijela jedinice lokalne samouprave, svoje predstavnike mogu imenovati udruge sa područja regionalne (područne) samouprave na čijem području se nalazi jedinica lokalne samouprave;
• propisuje se postupak imenovanja predstavnika udruge za zaštitu potrošača u savjetodavna tijela i povjerenstva za reklamaciju potrošača;
• izrijekom se propisuje da osoba ovlaštena za zastupanje udruge za zaštitu potrošača  i/ili član udruge ne smije koristiti djelovanje udruge za ostvarivanje privatnog, poslovnog ili drugog interesa, kao i da poslove savjetovanja, informiranja i izobrazbe koji se obavljaju na temelju javnog natječaja za provedbu kojeg su sredstva osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske, udruge za zaštitu potrošača i druge osobe mogu obavljati samo ako polože stručni ispit za obavljanje tih poslova.

     O tim i drugim  izmjenama do tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, pisali smo u časopisu RRiF br. 1/19. (D. Marečić: Što donose izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača, str. 139.). Budući da u vrijeme pisanja članka Zakon još nije bio objavljen,  sadržaj članka temeljio se na Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača upućenom u Hrvatski sabor na raspravu i donošenje.

      Objavljeni tekst Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača u cijelosti odgovara tekstu Konačnog prijedloga  njegovih izmjena i dopuna, osim u dijelu stupanja na snagu odredbe  čl. 10. kojim se mijenjaju st. 2. i 3. u  čl. 66.a.,  koji stupa  na snagu 1. kolovoza 2019. Naime, odredbom čl. 66.a uređuje se sklapanje ugovora o uslugama na daljinu putem telefona. Stavkom 2. propisano je da se ugovor u uslugama na daljinu sklopljen putem telefona, smatra sklopljenim, kad potrošač, nakon primitka ponude, dostavi trgovcu potvrdu svoje suglasnosti o sklapanju tog ugovora, a stavkom 3. da je teret dokaza o zaprimanju potvrde suglasnosti na trgovcu.  Budući da je teleoperaterima i drugim trgovcima koji sklapaju ugovore na daljinu putem telefona potrebno osigurati primjereno razdoblje prilagodbe kako bi svoje poslovanje mogli uskladiti s novo propisanom obvezom, zakonodavac je odlučio da  ta odredba stupa na snagu 1. kolovoza 2019.

Povratak na vijesti