Djelatnost prijevoza putnika turističkim vlakom i primjena Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom

    Zaprimili smo upit poreznog obveznika iz dostavnog spiska, kojim traži tumačenje Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12., dalje u tekstu: Zakon), u smislu obveze fiskalizacije za djelatnost prijevoza putnika turističkim vlakićem (traktor sa prikolicama namijenjenim za prijevoz putnika) od centra grada do hotela i kampova te prijevoz putnika za razgledavanje turističkih naselja po istaknutom voznom redu u gradovima i naseljima kojima prometuje.

    Temeljem čl. 3. Zakona, obveznicima fiskalizacije smatraju se fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrt, slobodna zanimanja te poljoprivrednici obveznici dohotka od samostalne djelatnosti) i pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit, za sve djelatnosti koje obavljaju osim za djelatnosti izuzete od obveze izdavanja računa (posebne odredbe Zakona) te za djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije.

    Člankom 5. točkom 1. Zakona propisano je da se obveznikom fiskalizacije ne smatra porezni obveznik za ostvareni promet u djelatnosti prodaje karata ili žetona u putničkom prometu, no navedenim člankom nisu propisani institucionalna izuzeća, već samo izuzeća za pojedine djelatnosti. Ovo izuzeće se odnosi na djelatnost prodaje karata u putničkom prometu bez obzira na to događa li se kupnja karata u prijevoznom sredstvu ili u uredima/šalterima na stanicama prijevoznika, kao i na sve vrste karata u putničkom prometu, uključujući i prodaju mjesečnih, godišnjih ili učeničkih karata.

    Člankom 7. Zakona, propisano je da ako obveznik fiskalizacije ostvaruje promet od različitih djelatnosti, izuzet je od obveze fiskalizacije samo za djelatnosti taksativno propisane člankom 5. Zakona. Prema tome, ako se na sitom računu uz prodaju karte zaračunava i prodaja nekog drugog dobra ili pružanje druge usluge, tada račun podliježe fiskalizaciji ili se mora razdvojiti na izuzetu djelatnost i one djelatnosti koje to nisu.

    Bitno je naglasiti da se u izuzeće od fiskalizacije karata u putničkom prometu, uključujući i prodaju mjesečnih, godišnjih ili učeničkih karata ne može ubrojiti prodaja karata kod izleta, primjerice izleta brodom ili autobusom ili plaćanje prijevoza u auto taksiju jer se u tom slučaju plaća cijena prijevoza ovisno o prijeđenim kilometrima, a ne cijena karte ili žetona koji za određenu relaciju košta određenu cijenu.

    Povremeni prijevoz putnika koji kao sastavni dio turističke ponude (izletničkog programa, turističkog paket-aranžmana, transfera putnika) organiziraju pravne i fizičke osobe sukladno propisima kojima se uređuje turistička djelatnost je samo dio unaprijed određene cjeline, koja se kao takva nudi na tržištu, i koja se ne može razdvojiti na zasebne usluge od kojih jedna ne bi podlijegala fiskalizaciji, nego je potrebno fiskalizirati račun izdan za uslugu u kojoj je usluga prijevoza samo jedan dio turističke ponude.

    Međutim, ukoliko obveznik prodaje putničke karte koje služe za prijevoz putnika, a iste su numerirane, te je relacija kao i cijena prijevoza unaprijed poznata, tada su navedene putničke karte izuzete od obveze fiskalizacije.

    Sukladno navedenom, ukoliko se djelatnost prijevoza putnika u cestovnom prometu, obavlja sukladno navedenim propisima, prodaja karata za prijevoz putnika turističkim vlakićem, ne podliježe obvezi fiskalizacije.
    

Povratak na mišljenja