Zaprimili smo upit g-đe B. D. u kojem je navedeno da su podnositeljica upita i bivši suprug prodali stan na kojem su suvlasnici bili podnositeljica upita (50%), bivši suprug (30%) i njihove dvije kćeri (svaka u dijelu od 10%).
Podnositeljica upita je u petom mjesecu kupila sa svojom malodobnom kćeri stan od 27,33 m2 te su u sedmom mjesecu predani dokumenti u Poreznu upravu.
Zatraženo je pojašnjenje za obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina za malodobnu kćer.
Prema odredbama članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11. – u daljnjem tekstu: Zakon) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecatelj nekretnine) u Republici Hrvatskoj.
Stjecanjem nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dospjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.
Odredbama članka 11. Zakona propisana su opća oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina. Prema odredbama navedenoga članka Zakona porez na promet nekretnina ne plaćaju:
1. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republike Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fundacije i sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republike Hrvatska, Crveni križ i slične humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa,
2. diplomatska ili konzularna predstavništva strane države pod uvjetom uzajamnosti i međunarodne organizacije za koje je međunarodnim ugovorom dogovoreno oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina,
3. osobe koje stječu nekretnine u postupka vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina,
4. prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu,
5. građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište), na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se uređuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto vrijedi i za zaštićene najmoprimce koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu,
6. osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva,
7. bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju,
8. osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili pri diobi zajedničkog vlasništva na nekretnini stječu posebne dijelove te nekretnine pri pemu omjer stečenog posebnog dijela odgovara omjeru idealnog suvlasničkog dijela na toj cijeloj nekretnini prije razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
Iz odredaba članka 11. Zakona proizlazi da je taksativno propisano oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina za navedene osobe.
Člankom 6. stavkom 1. Zakona propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine. Prema tome, poreznim obveznikom smatra i malodobno dijete koje je stjecatelj nekretnine.
Prema članku 16. stavku 1. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08., 18/11. i 78/12.) zakonski zastupnici moraju ispunjavati porezne obveze osoba koje zastupaju.
Sukladno članku 98. stavku 1. obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03.) roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.
Slijedom navedenoga, roditelji djeteta kao zakonski zastupnici svoga djeteta obvezni su ispunjavati djetetove porezne obveze.
