Devizni računi u inozemstvu

Prema odredbama čl. 47. st. 1. Zakona o radu (Nar.
nov., br. 137/04. – proč. tekst i 68/05.) radnik ima za svaku
kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor. Osoba koja je nakon
isteka rodiljnoga dopusta počela raditi, ima pravo na godišnji odmor za
tekuću godinu, odnosno za onu godinu u kojoj se vratila na rad. *Na nju
se ne odnosi šestomjesečni rok za stjecanje prava na puni godišnji
odmor* iz čl. 50. st. 1. Zakona o radu, zato jer se opravdano
odsustvovanje s rada (rodiljni dopust) ne smatra prekidom rada koji bi
odveo do ponovnog računanja roka za stjecanje prava na puni godišnji
odmor (čl. 50. st. 2. Zakona o radu). Stoga, radnica koja se vrati na
rad nakon rodiljnoga dopusta ima pravo na puni godišnji odmor za godinu
u kojoj se vratila na rad.

No, postavlja se pitanje ima li ona pritom pravo započeti koristiti
godišnji odmor kada to želi, ili vrijeme korištenja toga odmora određuje
poslodavac. Odgovor na ovo pitanje daju odredbe čl. 56. Zakon o radu,
prema kojima raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u
skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i
ovim Zakonom, s time da je poslodavac obvezan radniku dostaviti
obavijest o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora i to najmanje petnaest
dana prije korištenja. Prema tome, poslodavac je taj koji određuje kada
će radnik koristiti godišnji odmor, s obzirom na potrebe organizacije
rada uvažavajući koliko je to moguće i potrebe radnika. Međutim, postoji
ograničenje za poslodavca, a sastoji se u tome da prvi dio godišnjeg
odmora on mora omogućiti radniku da taj odmor koristi u trajanju od
najmanje dvanaest radnih dana neprekidno (čl. 54. st. 2.).

O institutu godišnjeg odmora, potanje možete pročitati u našem časopisu
RRiF br. 06/06., str. 120. do 127.

Povratak na vijesti