Javno trgovačko društvo A. K. dostavilo nam je upit u vezi obveze ulaska u sustav poreza na dodanu vrijednost članova uprave i izvršnih direktora koji navedene poslove obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa na način da se prijavljuju u registar poreznih obveznika i vode poslovne knjige kao obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit.
Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1.a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. - 136/12., u daljnjem tekstu: Zakon) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Porezni obveznik je, prema odredbama članka 6. stavak 1. točka 1. Zakona, poduzetnik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge iz članka 2. stavka 1. točke 1., osim poduzetnika iz članka 22. stavka 1. Zakona.
Prema odredbama članka 2. stavak 3. Zakona i članka 27. stavak 1., 4. i 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09. - 146/12., u daljnjem tekstu: Pravilnik) poduzetnik je, u smislu Zakona, svaka pravna i fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Samostalnost, trajnost i namjera ostvarivanja prihoda moraju postojati istovremeno. Poduzetnik obavlja djelatnost samostalno, ako je obavlja za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost. Za razgraničenje samostalnog obavljanja djelatnosti ili samostalnog rada od nesamostalnog rada bitna su njihova obilježja, a ne naziv ugovora. Fizičke osobe mogu obavljati dijelom samostalnu djelatnost a dijelom nesamostalan rad, ali za potrebe određivanja fizičke osobe kao poduzetnika u smislu Zakona u obzir se uzima samo njegova samostalna odnosno poduzetnička djelatnost.
Sukladno odredbama članka 28. stavak 1. i 2. Pravilnika poduzetničkom djelatnošću, u smislu Zakona, smatra se trajno i samostalno obavljanje djelatnosti s namjerom ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti. Djelatnost se obavlja trajno, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem ostvarivanja stalnog prihoda. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak trajnog obavljanja djelatnosti.
Prema odredbama članka 2. stavak 1. i 3. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09., 61/11. i 82/12.) radnik-ca (zaposlenik-ca, uposlenik-ca, djelatnik-ca, namještenik-ca, službenik-ca ili drugi radnik-ca - u daljnjem tekstu: radnik) u smislu toga Zakona je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Fizička osoba koja je kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca.
S obzirom na navedeno, u slučaju da članovi uprave i izvršni direktori nisu u radnom odnosu kod poslodavca kao radnici te obavljaju poslove, odnosno djelatnost uz ispunjenje sva tri propisana uvjeta, odnosno obavljaju ih samostalno, trajno i s namjerom ostvarivanja prihoda tada se smatraju poduzetnicima u smislu navedenih odredbi Zakona i Pravilnika.
