| Časopis: | Pravo i porezi - 10.2001 |
| Članak: |
Kako cijeniti različite odluke (istog) suda u istim pravnim stvarima |
| Stranica: |
38. |
| Autor/i: |
Autor: Doc. dr. sc. Hrvoje KAČER |
| Sažetak: |
Unatoč načelno svakako poželjnoj kreativnosti sudske prakse i u kontinentalnoeuropskom pravnom krugu kojemu pripadamo, ipak treba biti svjestan opasnosti koja prijeti od drastičnih promjena stajališta (koja su načelno dopuštena) iako nije došlo do promjene pravne norme, posebno za slučaj izostanka jasnog razloga za takvu promjenu i argumentiranja takve promjene prakse. Takav postupak jedna je od najvećih opasnosti za pravnu državu i načela vladavine prava i pravne sigurnosti uopće kao stupove/temelje svake pravne države, pa tako i naše. Ovaj je tekst nastao povodom jednog takvog slučaja. Naime, jedan od najvećih županijskih sudova u državi je, postupajući kao žalbeni sud u postupcima koje je u prvom stupnju vodio isti općinski sud, donio dvije odluke2 iz obrazloženja kojih se vidi potpuno različito tumačenje pravne norme3 u svezi sa slučajevima naknadno pronađene imovine i nesuglasja oko toga je li pravni put prekid ostavinskog postupka i upućivanje u parnicu ili pak ne. Posebno je značajno što se radi o području nasljednog prava koje se po naravi stvari odnosi apsolutno na sve fizičke osobe, za razliku od nekih drugih pravnih područja za koja je svojstveno da nisu predmetom interesa širokog kruga adresata. Prema našem mišljenju, koje u tekstu potanko argumentiramo, takvo nesuglasje već samo po sebi izuzetno negativno djeluje na pravnu sigurnost i vladavinu prava uopće, neovisno o tome koje je pravno stajalište od navedena dva (odnosno dvije odluke) ispravno, dakle utemeljeno na pozitivnim propisima. Naravno, u tekstu smo se odredili i u odnosu na svaku od navedene dvije odluke, uz navođenje primjedaba na postupanje sudova razvidno iz samih odluka, neovisno o tome na kojim se pravnim stajalištima temelje. |
| Hashtags: |
