Carinski aspekti ugovora o slobodnoj trgovini

Člankom 21. istoga zakona određeno je da se na robu koja se uvozi iz zemalja s kojima Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o slobodnoj trgovini naplaćuje carina kako je to propisano tim ugovorom.

Članak 2., st. 2. Zakona o carinskoj tarifi (Nar. nov., br. 61/00. i 117/00.) pak predviđa da se na uvoz robe podrijetlom iz zemalja s kojima je Republika Hrvatska zaključila ugovor o povlaštenom trgovinskom režimu naplaćuju carine utvrđene tim ugovorom. Takav režim definiran je konkretnim ugovorom o slobodnoj trgovini, i praktički podrazumijeva preferencijalnu ili povlaštenu carinsku stopu za uvoz robe podrijetlom iz zemlje ugovornice. A da bi se uvozniku pri carinjenju odobrila primjena povlaštene carinske stope, on mora dokazati da roba udovoljava preferencijalnim pravilima podrijetla. Danas Republika Hrvatska u praksi već primjenjuje četiri ugovora o slobodnoj trgovini, a pred potpisivanjem je još nekoliko. Tako su u primjeni ugovor s Republikom Slovenijom, Republikom Makedonijom, Republikom Bosnom i Hercegovinom, te Republikom Mađarskom, parafirani su ugovori sa Češkom Republikom i Republikom Slovačkom, a pri kraju su i pregovori s Poljskom, Rumunjskom i Turskom.

Svi ti ugovori u bitnome mijenjaju uvjete trgovanja između zemalja potpisnica, pripadaju kategoriji tzv. europskih ugovora o slobodnoj trgovini, kakve su primjerice sklopile Europska unija i članice CEFTA-e, te baltičke zemlje i CEFTA, i omogućuju liberalizaciju trgovine jednako za sve proizvode.