Izvanredne okolnosti u radnom odnosu i primjena Zakona o obveznim odnosima

U izvorima radnog prava svih vrsta zastupljene su izvanredne okolnosti. U samom Zakonu o radu, ali i u drugim izvorima one se naznačuju različitim nazivima. Premda se naznačuju, nikada se ne definiraju ili ikako iscrpnije uređuju, ponajviše stoga što je riječ o materiji obveznog prava koja je izrijekom i kogentno uređena u Zakonu o obveznim odnosima. Kako je riječ o institutu čijoj se primjeni pribjegava u području radnog prava, i kako se to počesto čini neodgovarajuće, pa i protupravno (zbog shvaćanja da svatko može po svojoj volji i nepravno protumačiti njezino značenje), u ovom se članku iscrpno obrađuje primjena toga obveznopravnog koncepta u radnom pravu, ali i obveznopravni kriteriji primjene tog instituta. Pristup kvalifikaciji izvanrednih okolnosti je objektivan, restriktivan i rigidan, što su izvan svake sumnje u brojnim odlukama iznijeli relevantni sudovi u RH.

1. Uvod – skica problematike
2. Primjena Zakona o obveznim odnosima na radne odnose
3. Izvanredne okolnosti u radnom pravu – restriktivnost pristupa
4. Izvanredne okolnosti uređene su kogentnim (strogim) pravilima
5. Obilježja promijenjenih okolnosti
6. Kriteriji za određivanje promijenjenih okolnosti
7. Važnost pravila Zakona o radu o izvanrednim okolnostima nastalima uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave, ekološkog incidenta i sličnih pojava
8. Izvanredne i nepredvidive okolnosti u djelatnostima pružanja usluga ili proizvodnje u neprekidnom trajanju
9. Viša sila, izvanredno povećanje opsega poslova i prijeka potreba kod privremenog rada
10. Zaključak