Mišljenja (i objašnjenja) ministarstva – njihova uloga i mjesto s obzirom na izvore prava

U pravnom sustavu RH postoji izrazito velik broj mišljenja (i objašnjenja) koja izdaju ministarstva držeći se zakonskih pravila kojim je uređen sustav državne uprave. Smisao i funkcija mišljenja (i objašnjenja) trebali bi biti stručna podrška adresatima. Međutim, pravilo iz čl. 31. Zakona o sustavu državne uprave često se iskorištava kao podloga za niz aktivnosti koje su posve različite od stručne podrške, a kojima ministarstvo preuzima funkciju zakonodavca, suda u smislu tumačenja prava, davatelja vjerodostojnog tumačenja zakona i drugih općih akata, aktivista i sl. Osim toga, neka se mišljenja čine dostupnima javnosti, druga ne, neka se izrađuju prema pravilima o uredskom poslovanju, druga ne itd. Premda ona nisu izvor prava, često im se snagom autoriteta ministarstva koje ih izdaje i zbog nadzorne funkcije ministarstva nad radom niz javnopravnih subjekata, ali i na poticaj samog ministarstva prividno pokušava dati kvalifikacija regulacijske osnovice. U ovome se članku objašnjava njihov pojam, uloga, značenje i stvarnosti u RH glede njih, a posebno odnos prema odlukama relevantnih sudova kada su im ta mišljenja protivna. U ovome će se članku iznijeti različite dimenzije mišljenja (i objašnjenja) koje izdaju ministarstva.

1. Uvod
2. Funkcija mišljenja ministarstva prema zakonskim pravilima o sustavu državne uprave
3. Prisila ministarstva da se uzimaju u obzir mišljenja i oportunost pravnih službi
4. Protupravnost mišljenja ministarstva i sudski test
5. Mišljenja ministarstva kao čisti aktivizam
6. Zaključak