Porezna zastara kroz praksu Suda Europske unije

U ovom članku razmotrene su tri izabrane presude Suda EU-a, u predmetima porezne zastare. Presuda u predmetu C-52/14 od 11. lipnja 2015. (Pffeifer & Langen) odnosi se na tumačenje odredbe čl. 3. st. 1. Uredbe vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa europskih zajednica, a koja se odnosi na zastaru utvrđivanja obveze, kod uočenih nepravilnosti plaćanja koja utječu na proračun Unije. Presuda u predmetu C-500/16 od 20. prosinca 2016. (Caterpillar Financial Services) odnosi se na tumačenja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti iz čl. 4. st. 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), u vezi sa zahtjevom poreznog obveznika za povratom preplaćenog iznosa PDV-a koji je odbijen radi nastupa zastare. Odluka u predmetu C-507/20 od 3. ožujka 2021. (FGSZ Földgázszállító Zrt.) odnosi se na tumačenje Direktive o PDV-u, u odnosu na pitanje početka zastarnog roka kod tražbina koje su postale nenaplativima. Dok se presuda u predmetu C-52/14 odnosi na zastaru utvrđivanje obveze od strane tijela javne vlasti, dvije odluke Suda EU-a (u predmetima C-500/16 i C-507/20) odnose se na zastaru prava poreznog obveznika na povrat preplaćene porezne obveze.

1. Uvod
2. Presuda suda Eu c-52/14 od 11. lipnja 2015. - Pfeiffer & langen gmbh & co
3. Presuda suda Eu c-500/16 od 20. prosinca 2016. – Caterpillar financial services
4. Odluka suda Eu-a u predmetu c-507/20
5. Zaključno