Odgovornost za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom na izdvojenome mjestu rada

Rad na izdvojenome mjestu rada, iako u osnovnim crtama uređen Zakonom o radu, prije izbijanja globalne zdravstvene krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19, predstavljao je rijetkost u praktičnom pravnom i poslovnom životu. Tek se zbog svojevrsne normalizacije tzv. rada od kuće u pandemijskom razdoblju javila potreba za njegovom detaljnijom zakonskom regulacijom. Tako je novelom Zakona o radu iz 2022. godine konkretiziran institut rada na izdvojenome mjestu rada te je razgraničen u odnosu na institut rada na daljinu. Unatoč većoj razini konkretizacije u odnosu na prijašnje zakonsko uređenje, odgovor na mnoga pitanja vezana za rad na izdvojenome mjestu rada ostaje nejasan ili, ako i jest jasan, ne prati promjene u svijetu rada na dosljedan način. Stoga se u ovome članku, nakon definiranja zakonskog instituta rada na izdvojenome mjestu rada, promatraju poslodavčeve obveze vezane za provedbu zaštite na radu i osiguranje sigurnosti takva rada te se potom ispituje mogućnost dosljedne primjene zakonskih odredaba o odgovornosti poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom, a osobito u odnosu na poslodavčevu odgovornost za štetu koju radnik pretrpi s osnove ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

1. Uvod
2. Pozitivno zakonsko uređenje ugovaranja rada na izdvojenome mjestu rada
3. Obveze poslodavca s osnove zaštite na radu pri ugovaranju rada na izdvojenome mjestu rada
4. Odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom na izdvojenome mjestu rada
5. Zaključak