Porezno motrište „klasičnog” premještanja dobara iz RH u drugu državu članicu EU-a

Kod „klasičnog” premještanja dobara hrvatski porezni obveznik prevozi dobra u drugu državu članicu najčešće radi skladištenja i/ili daljnjeg korištenja za svoje potrebe ili možebitno daljnje prodaje, ali ta prodaja nije unaprijed definirana u nekom ugovoru sa budućim kupcem. Autorica u članku obrazlaže postupanja hrvatskoga poreznog obveznika u tim slučajevima te daje primjere „klasičnog” premještanja dobara iz RH u drugu državu članicu EU-a.

1. Uvod
2. Uvjeti za primjenu „klasičnog” premještanja dobara unutar EU-a
3. Koje se isporuke ne smatraju „klasičnim” premještanjem dobara unutar EU-a
4. „Klasično” premještanje dobara iz RH u drugu državu članicu EU-a
5. Carinski postupak 42 u RH i „klasično” premještanje dobara iz RH u drugu državu članicu EU-a
6. Zaključak