Dom i razmjernosti ograničenja prava na poštovanje doma – osvrt na odluku Ustavnog suda RH

Pravo na poštovanje doma jedno je od temeljnih prava zajamčenih čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i čl. 34. Ustava RH. Već u prvim presudama koje se bave pitanjem povrede navedenog prava Europski sud za ljudska prava jasno je dao do znanja kako se pojam doma ima tumačiti autonomno, neovisno o značenjima koje navedenom pojmu daju nacionalni pravni poredci te da se prilikom ispitivanja povrede navedenog prava naglasak treba staviti na ispitivanje nužnosti miješanja, tj. razmjernosti. Stoga su i presude Europskog suda za ljudska prava protiv RH slijedile navedene kriterije, a i Ustavni sud RH dosljedno je naglašavao kako će za utvrđenje pojma doma biti ključno postojanje činjenične, a ne pravne osnove te obveza redovitih sudova da ispitaju nužnost i razmjernost mjere iseljenja. Članak se bavi preispitivanjem navedenih postulata analizom novije prakse obaju sudova. Prvo se pitanje postojanja doma sagledava kroz određena pitanja koje autorica smatra značajnim za postavljanje pitan

ja je li riječ

1. Uvod
2. Autonomno koncipiranje prava na dom – postojanje „dostatnih i trajnih“ veza
3. Ispitivanje razmjernosti u okviru nužnosti (u demokratskom društvu) mjere iseljenja
4. Umjesto zaključka – retrospektiva