Može li novi zakon konačno ostvariti odgovorno, učinkovito i razumno upravljanje državnom imovinom? (I.) Osvrt na dosadašnji pravni okvir

Upravljanje javnom imovinom u zemlji u kojoj je ona sveprisutna (kao u RH) jedan je od najboljih indikatora učinkovitosti javne uprave. Ako se želi učinkovito upravljati imovinom, nužno je poznati svaku nekretninu, pokretninu, poslovni udio i dr., gdje se nalazi, čemu služi, koja je njegova vrijednost, a nakon toga odrediti optimalni način raspolaganja tom imovinom. Najbolji pregled imovine omogućuje pregled imovine na jednom mjestu – baza podataka, evidencija, registar i sl. Njihovo ustrojavanje u RH često je neuspješno. Primjerice, evidencije o stanovništvu još uvijek ne postoje, pa se popis stanovništva još uvijek provodi obilaženjem domova građana, evidencije o popisima birača jednako su neuređene i predmet stalnih prijepora, a evidencije o zemljištu još uvijek razapete između dvostoljetne katastarske i zemljišnoknjižne evidencije. Jednakom metodom državna se imovina popisuje još od 1993. godine, središnji registar državne imovine prvi je put javno objavljen 2014. godine, ali podatci su nepotpuni. RH ne zna što ima u vlasništvu ni koliko vrijedi državna imovina. Opća je ocjena javnosti da je upravljanje državnom imovinom neučinkovito, nepredvidljivo, bez kriterija i racionalnog modela te kao takvo potiče korupciju. Krajem 2023. godine donesen je Zakon o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. On donosi neke promjene u načinu raspolaganja državnim nekretninama. Može li on omogućiti prijeko potreban uspjeh?

1. Uvodno o upravljanju državnom imovinom
2. Tijela zadužena za upravljanje državnom imovinom od 1992. godine do danas