Trenutak sklapanja ugovora i potreba njegova razlikovanja od faze ispunjenja ugovornih obveza

U ovom se članku prikazuje trenutak sklapanja ugovora i važnost koju taj trenutak ima poslije, u njegovoj primjeni, a napose prilikom ispunjenja obveza koje proizlaze iz ugovora. Trenutak sklapanja obrađuje se s motrišta općih pravila i načelnih shvaćanja, ali i specifičnih situacija koje izrijekom predviđa Zakon o obveznim odnosima određujući u njima kada se ugovor smatra sklopljenim. Nadalje, u članku autor posebno razmatra obilježje konsenzualnosti, odvojenost trenutka ispunjenja od trenutka sklapanja ugovora, zadanost ugovornog sadržaja trenutkom sklapanja, situacije u kojima ugovor postoji, ali ne postiže pravne učinke, ovisnost učinka pravnog posla o uvjetu i druge relevantne teme. I ovim se člankom nastoji objasniti da promjenjiv kontekst primjene ugovora u donosu na trenutak njegova sklapanja, osim u iznimnim i ZOO-om predviđenim slučajevima, ne dovode do promjena ugovornoga sadržaja ili relativizacije shvaćanja da obećano treba ispuniti (pacta sunt servanda).

1. Ugovor kao izvor obveznog prava
2. Sklapanje ugovora
3. Trenutak sklapanja i izvršenja ugovora te učinak ugovora
4. Zaključak