Pobijanje dužnikovih pravnih radnji

Pobijanje dužnikovih pravnih radnji, kao institut obveznog prava koji je tema ovog članka, je pravno sredstvo koje sprječava dužnika da vjerovniku onemogući naplatu njegove novčane tražbine.

Institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji uređen je odredbama čl. 66. – čl. 71. aktualnog Zakona o obveznim odnosima,1 dok je u prijašnjem važećem Zakonu o obveznim odnosima2 bio uređen odredbama čl. 280. – čl. 285. Sadržajno su odredbe obaju Zakona u odnosu na institut pobijanja pravnih radnji gotovo identične, osim u odredbi čl. 69. st. 2. ZOO-a (prije čl. 283. st. 2. ZOO/91) koja se odnosi na određivanje tuženika kod paulijanskih tužbi.

1. Uvod
2. Pretpostavke pobijanja
3. Isključenje pobijanja
4. Sredstva pobijanja
5. Rok za podnošenje tužbe
6. Zaključak