Pojam neovlaštenog snimanja u hrvatskom kaznenom, građanskom procesnom i radnom pravu

Polazeći od pojma privatnosti kao zaštićenog dobra, u članku se razlaže analiza trenutačnoga zakonodavnog uređenja kaznenih djela neovlaštenoga zvučnog snimanja i prisluškivanja te neovlaštenoga slikovnog snimanja. Donosi se i njihova usporedba s prijašnjim zakonodavnim rješenjima. Nakon prikaza radnji snimanja za koje zakonodavac zahtijeva kaznenopravnu represiju, razmatraju se mogućnosti uporabe privatne snimke kao dokaza u postupku, pri čemu se obrazlaže da pojam nezakonitih dokaza nije ograničen samo na kaznene postupke. Napokon, na kraju se pozornost pridaje pitanjima snimanja na radnome mjestu, njegove dopuštenosti te sankcioniranja poslodavaca koji zaobilaze zakonske okvire nadzora na radnome mjestu.

1. Uvod
2. Kaznena djela neovlaštenoga zvučnog snimanja i prisluškivanja te neovlaštenoga slikovnog snimanja
3. Snimka kao dokaz u kaznenom postupku
4. Snimka kao dokaz u parničnom postupku
5. Snimanje na radnom mjestu
6. Zaključak