Priznanje duga

Priznanje duga dužnikova je radnja učinjena izrijekom ili (posredno) koja dovodi do prekida zastare. Time se prvotno zaštićuje vjerovnika i njegovo povjerenje da će mu dužnik koji daje takvu izjavu ispuniti dug. Zakonske odredbe o priznanju duga (čl. 240.) jezgrovite su i nedostatne da bi se pod njih bez ikakve dvojbe mogao podvesti niz situacija koje se glede priznanja duga pojavljuju u praksi. Stoga je, osim zakonskih pravila, važno poznavati trendove u sudskoj praksi (tj. odluke relevantnih sudova), ali i shvaćanja koja se o tome iznose u doktrini. Pristupajući temi stručno i imajući u vidu potrebu njegove primjene u praksi, u ovom se članku analiziraju institut priznanja duga, načini na koji se to postiže, pretpostavke i kriteriji koje priznanje duga mora ispuniti da bi bilo valjano te, napokon, učinak (prekid zastare) kojim rezultira.

1. Uvod
2. Priznanje duga u ZOO-u
3. Volja za priznanjem duga i volja za ispunjenjem duga
4. Kriteriji koje mora ispuniti priznanje duga
5. Teret dokaza
6. Učinak prekida – ireverzibilnost
7. Zaključak