Oporezivanje „inozemnih usluga“ (I. dio)

      Iako u poreznim propisima službeno ne nalazimo pojam inozemne usluge, smatra se da je riječ o uslugama koje inozemni porezni obveznici obavljanju hrvatskim poreznim obveznicima ili da hrvatski porezni obveznici obavljaju usluge inozemnim poreznim obveznicima. Kod inozemnih je usluga najvažnije odrediti porezni položaja usluge, a to znači odrediti mjesto oporezivanja jer o tome ovisi tko će i gdje, u kojoj državi članici EU-a, platiti PDV. Nadalje, porezni položaj tih usluga ovisi o tome jesu li usluge pružene ili primljene od poreznih obveznika iz EU-a, trećih zemalja i trećih područja ili su pružene osobama koje nisu porezni obveznici, odnosno fizičkim osobama.
      Opširnije o mjestu obavljanja usluga, određivanju poreznog položaja inozemnih usluga, evidentiranju u poreznim i knjigovodstvenim evidencijama redovnoga poreznog obveznika i maloga poreznog obveznika može se pročitati u ovom (I. dio) i u sljedećem broju (II. dio) časopisa RRiF.

1. Uvod
2. Tko se smatra poreznim obveznikom za potrebe obračuna PDV-a na „inozemne“ usluge
3. Određivanje mjesta oporezivanja „inozemnih“ usluga i način obračunavanja pdv-a
4. Opće (temeljno) načelo oporezivanja usluga
5. Iznimke od temeljnog načela oporezivanja usluga