Asignacija (uputa)

U ovome članku iscrpno se analizira uređenje asignacije u Zakonu o obveznim odnosima. Pritom se ima na umu da je riječ o institutu koji se razmjerno učestalo pojavljuje u poslovnoj praksi među trgovcima, ali i da je prisutna, primjerice, u kartičnom poslovanju s građanima. Taj se institut često pogrešno izjednačava s cesijom, premda – treba reći – da se asignacijom uistinu mogu postići samo učinci i cesije, ali i preuzimanja duga. Kod asignacije nužno nastaju tri obvezna odnosa koji se ovdje analiziraju. Ne nastanu li sva tri, tada nije riječ o asignaciji, nego o nekom drugom pravnom poslu. U ovome se članku donose i odgovarajući primjeri te shvaćanja iz sudske prakse, određeni obrasci (šprance) asignacije i primjeri za njezino bolje razumijevanje.

1. Uvod
2. Pojam asignacije
3. Oblik i predmet asignacije
4. Tri odnosa kod asignacije
5. Kako smrt i lišenje poslovne sposobnosti bilo kojeg subjekta u uputi utječu na nju
6. Uputa kao vrijednosni papir
7. Asignacija i cesija
8. Asignacija nije ugovor o prometu robe i usluga
9. Zaključak