Stjecanje bez osnove

U ovome se članku, koji je nastao zbog razmjerno brojnih pitanja o stjecanju bez osnove i potrebe dodatnog razjašnjavanja tog instituta, na jednostavan način i u osnovnim crtama prikazuje institut stjecanja bez osnove i kako je uređen u hrvatskom pravu te kako (osiromašeni) otuđivatelj može vratiti tu korist na način uređen Zakonom o obveznim odnosima i drugim propisima (o mjenici i o čeku).
Potom se razlažu neki najčešći slučajevi stjecanja bez osnove koji se pojavljuju u svakodnevnom poslovanju i prilikom plaćanja.
Ovim se člankom prikazuje i odgovarajuća praksa najviših hrvatskih sudova da bi čitatelji imali pouzdanu smjernicu o tome kako se takve pojedine situacije razrješavaju u RH te koja su shvaćanja sudske vlasti o tome.

1. Uvod
2. Stjecanja bez osnove – pojam
3. Pretpostavke da bi došlo do stjecanja bez osnove
4. Osnovano stjecanje i stjecanje bez osnove
5. Plaćanje neduga kao najčešća tipična situacija stjecanja bez osnove
6. Plaćanje zastarjele obveze nije stjecanje bez osnove
7. Pogrešna uplata na tuđi račun
8. Plaćanje predujma / jamčevine za dražbu, a ugovor o kupoprodaji nije sklopljen
9. Plaćanje predujma za isporuke dobara i usluga
10.   Stjecanje na temelju ništetnoga pravnog posla
11.   Prijevremena naplata potraživanja
12.   Predaja akceptnog naloga / OVRHA
13.   Preplaćene kamate
14.   Stjecanje bez osnove u mjeničnom i čekovnom poslovanju
15.   Što se i kako mora vratiti u slučaju stjecanja bez osnove (opseg vraćanja)
16.   Zahtjev za povratom neosnovano stečenoga
17.   Zaključak