Smjernice za izdvajanje djece iz obitelji u praksi Europskog suda za ljudska prava (II. dio)

U prvom smo dijelu članka, objavljenom u broju 4/19. PiP-a, prikazali opći test na temelju kojega ESLJP procjenjuje je li miješanje države u obiteljski život bilo opravdano u kontekstu čl. 8. EKLJP-a, a potom smo analizirali odabrane presude ESLJP-a kojima se procjenjivalo sljedeće: s jedne strane, opravdanost izdvajanja djece iz obitelji i, s druge strane, (ne)poduzimanje mjera s ciljem povratka djece u obitelj. U drugom dijelu članka analizirat će se novije presude Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te će se u zaključku sintetizirati načela koja je ESLJP razvio u svojoj praksi, s tim da će se upotrebljavati termini socijalne službe ili službe socijalne skrbi pri čemu čitatelji, ovisno o kontekstu, te termine trebaju tumačiti kao centri za socijalnu skrb u skladu s hrvatskom terminologijom u sustavu socijalne skrbi.

5. Sudjelovanje roditelja u postupcima zaštite djece: Venema protiv Nizozemske
6. Nužnost izdvajanja djeteta iz obitelji, dokazivanje ugroženosti djeteta i pravičnost postupka: Saviny protiv Ukrajine
7. Roditelj s invalidnošću i pravičnost postupka za zaštitu djece: B. protiv Rumunjske broj 2
8. Siromaštvo roditelja, protok vremena i pasivnost nadležnih tijela radi povratku djeteta biološkoj obitelji: R. M. S. protiv Španjolske
9. Zaključak