Suživot negatorijske zaštite od imisija i prava na život u zdravoj životnoj sredini

Autorice u članku analiziraju nacionalno uređenje zaštite od imisija, u prvom redu, stvarnopravnu komponentu tog uređenja. Domaće uređenje zaštite prava vlasništva od uznemiravanja dovedeno je u perspektivu sa zaštitom koju Europski sud za ljudska prava pruža pravu na život u zdravoj životnoj sredini zaštitom prava iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i doma). U kontekstu potonjega, analizirana su načela tumačenja i metode kojim se Europski sud služi u njegovu kreiranju i zaštiti te istražena sljedeća obilježja: zahtjev da utjecaji i smetnje iz okoliša i životne sredine povrjeđuju konvencijsko pravo, tj. postojanje specifične konvencijske uzročne veze; kategoriju minimalnog stupnja ozbiljnosti; osciliranje „kvantuma“ minimalnog stupnja ozbiljnosti u okviru konvencijskih „kolebanja“ te opseg (i vrsta) zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini kroz paradigmu pozitivnih/negativnih obveza država ugovornica.

1. Uvod
2. Interakcija negatorijske zaštite od imisija i prava na život u zdravoj životnoj sredini
3. Zaključak