RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Sažetak:

U lipnju 2018. godine Hrvatski je sabor donio neočekivano mali broj zakona (s obzirom na to kako je riječ o razdoblju pred ljetnu saborsku stanku), ali je donio nekoliko važnih zakona koji dalekosežno zahvaćaju razmjerno velik broj adresata.
U prvome redu riječ je o skupini zakona koji u najširemu smislu uređuju neka općedruštveno i u okvirima socijalne te demografske politike presudno važna pitanja poput doplatka za djecu, subvencioniranja stambenih kredita i društveno poticane stanogradnje. Svaki od tih zakona treba razmatrati u kontekstu društveno-političke situacije (npr. uređenje doplatka za djecu u kontekstu demografskih mjera, a subvencioniranje stambenih kredita i društveno poticanoj stanogradnji kao svojevrsnu kompenzacijsku mjeru za svojevremeno ukidanje poreznih povlastica pri stjecanju prve nekretnine). U lipnju 2018. godine donesen je određeni broj zakona iz područja gospodarstva, financijskog i kreditnog poslovanja, ali i posebna te sasvim nova pravila o tome kako se i pod kojim pretpostavkama obavlja djelatnost i pružanje usluge carinskoga zastupanja.
Druga činjenica u domaćemu zakonodavstvu koju se ne može zanemariti je donošenje Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin. Taj je akt tipičan primjer una causa zakona, tj. zakonskoga akta koji se donosi za točno određeni konkretan slučaj, u ovome slučaju za planirani terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku. Nakon zv. Lex Agrokor, ovo je drugi slučaj u razmjerno kratkome razdoblju da se u RH donosi zakon izraženih kazuističkih obilježja. Skrećemo pozornost čitatelju kako samu bit zakona čini to da ima apstraktna obilježja te da se njegova pravila primjenjuju na neodređeni broj slučajeva koji će se dogoditi u budućnosti, a koji se pod ta pravila mogu podvesti. Una causa zakon poput – ova dva hrvatska – zapravo odstupa od svih elementarnih obilježja zakona jer se njime uređuje jedan točno određeni slučaj ili se zakon donosi za jednoga konkretnog adresata. Takve pojave redovito upućuju na izrazite probleme i anomalije u pravnom i političkome poretku u kojemu se donose.
U lipnju 2018. godine donesen je paket zakona iz područja kulture i umjetnosti čiji je stručno nositelj izrade bilo Ministarstvo kulture RH, koji uređuju neka iznimno važna područja (arhive, muzeje, audiovizualne djelatnosti i dr.), ali je opći dojam kako je riječ o zakonskim rješenjima koja su čisto administrativna, često nepromišljena zbog trenutačnoga političkog oportuniteta, nadasve necjelovita, podnormirana i ishitreno donesena. Među njima se posebno ističe potpuno neprimjereno uređenje arhiva i arhivske djelatnosti koja u svemu odstupa od trendova u svim europskim zemljama te tendira ograničavanju dostupnosti arhivskoga gradiva, njegovu uništavanju i potpunoj političkoj kontroli nad njime, čime se arhivi u RH iz, u biti, uslužne djelatnosti zapravo pretvaraju u „čuvare državnih tajni“. Pretjeranost normativnih promjena možda je najbolje vidljiva glede upravnih vijeća u muzejima: isprva su se zvala upravnim vijećima, zatim muzejskim vijećima, da bi sada iznova bila prozvana upravnim vijećima. Opravdano se može postaviti pitanje: Čemu to?
U srpnju će rad Hrvatskoga sabora biti ograničen na prvih 15 dana, nakon čega slijedi stanka (ljetna) u njegovu radu koja proizlazi iz ustavnih odredaba. S obzirom na broj zakonskih prijedloga u proceduri, može se očekivati značajniji intenzitet donošenja novih zakona u nadolazećemu razdoblju, možda već i u tih 15 srpanjskih dana; ako ne tada, zasigurno u rujnu.

Zakon iz područja socijalne skrbi
Zakon iz područja stambenih odnosa
Zakon iz područja poljoprivrede
Zakon iz područja energetike
Zakon iz područja plaćanja i kreditnoga poslovanja
Zakon iz područja financiranja javnih namjena uz državnu potporu
Zakon iz područja carinskoga sustava
Zakoni iz područja kulture i umjetnosti

 

Da biste vidjeli cijeli članak morate se pretplatiti na pip!

Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)