Porezni položaj stjecanja dobara unutar Europske unije

      Stjecanje dobara unutar zemalja članica EU-a smatra se predmetom oporezivanja. Gotovo su svi porezni obveznici već naučili da se tzv. samoobračunom, odnosno evidentiranjem obveze i pretporeza (ili kako često čujemo, evidentiranjem „gore“ i „dolje“),zadovoljava porezni postupak u vezi sa stjecanjem dobara te postiže porezna neutralnost u obračunu. Jednako tako više nema zabune da pri nabavi dobara unutar zemalja članica EU-a više nije riječ o uvozu nego o stjecanju dobara.
      Međutim, i nakon više od trogodišnje primjene propisa o PDV-u u Republici Hrvatskoj, još su uvijek česta pitanja u vezi s utvrđivanjem porezne osnovice pri stjecanju dobara iz EU-a, nastankom porezne obveze i pravom na priznavanje pretporeza, elementima računa, tko je ili nije porezni obveznik, jesu li prodavatelj i kupac u bazi VIES, kako treba provjeriti porezni status sudionika u prometu i dr. O tim i drugim pitanjima može se pročitati u nastavku članka.

1. Uvod
2. Utvrđivanje poreznog statusa sudionika pri stjecanju dobara unutar EU-a
3. Oporezivo stjecanje dobara unutar EU-a – temeljna pravila
4. Porezna osnovica pri stjecanju dobara unutar EU-a
5. Naknadna odobrenja i terećenja unutar EU-a
6. „Mali“ porezni obveznici kao stjecatelji dobara iz EU-a i ostali poduzetnici koji nisu registrirani kao obveznici PDV-a
7. Posebnosti pri stjecanju nekih dobara unutar EU-a
8. Porezni položaj premještanja dobara
9. Stjecanje dobara unutar EU-a koja nisu predmet oporezivanja PDV-om
10. Stjecanje dobara unutar EU-a koja su oslobođena PDV-a
11. Zaključak