Međunarodno porezno planiranje multinacionalnih korporacija s posebnim osvrtom na ulogu nematerijalne imovine (I.)

Prvi je dio ovoga članka posvećen temeljnim koncepcijama međunarodnoga poreznog prava koje predstavljaju normativnu podlogu za poduzimanje aktivnosti poreznog planiranja. Pojmovno će se odrediti načelo zasebnog subjekta, načelo povezanosti, koncepcija fiskalne rezidentnosti, koncepcija stalne poslovne jedinice te načelo neovisnosti. Pojašnjava se i pojam međunarodnoga poreznog planiranja te se izlažu njegovi osnovni oblici.
Temeljni je cilj ovoga (podijeljenog u dva dijela) članka analizirati osnovne postavke jedne od podvrsta međunarodnoga poreznog planiranja, koja se najčešće povezuje s najvećim svjetskim multinacionalnim kompanijama. Riječ je o planiranju u vezi s nematerijalnom imovinom, čiji su temeljni oblici autorska i srodna prava, patenti, žigovi, know-how i dr.
Na aktualnost predmetne teme upućuje izražen interes javnosti za podatcima o efektivnom poreznom opterećenju najvećih svjetskih MNK-a u posljednjih nekoliko godina, napose od izbijanja zadnje ekonomske krize. U mnogim se analizama upozorava kako MNK-i upravo s pomoću različitih tehnika međunarodnoga poreznog planiranja izbjegavaju platiti svoj “pravedni udio” u financiranju javnih usluga. Pritom se često izostavlja prikaz osnovnih koncepcija međunarodnoga poreznog prava na kojima se zasnivaju specifične tehnike planiranja.

1. Uvod
2. Temeljne koncepcije međunarodnoga poreznog prava bitni za porezno planiranje
3. Pojam i vrste međunarodnoga poreznog planiranja