Vjetroparkovi – dvojbe oko stvarnopravnog uređenja u RH

U ovome članku autorice obrađuju problematiku pravnog uređenja vjetroparkova u hrvatskome pravnom sustavu. Polazeći od definicije stvari i analize pitanja kojoj skupini stvari pripadaju, one najprije određuju vjetroelektranu kao predmet pravnog odnosa. Nakon toga razmatraju moguće pravne režime u kojima bi se vjetroelektrane mogle nalaziti u hrvatskom pravu. S tom se svrhom u članku razmatraju instituti služnosti, prava građenja, koncesije i zakupa, sve uz usporednu analizu obilježja vjetroelektrane i kritičkog iznošenja argumenata koji podupiru ta institucijska rješenja ili su im protivni. Obrađujući moguće pravne režime vjetroelektrane, osobito se uzima u obzir položaj založnog vjerovnika koji svoju tražbinu osigurava osnivanjem založnoga prava na vjetroelektrani i potreba da se o tom pitanju postigne najveći stupanj pravne sigurnosti. Zaključno, u članku se skreće pozornost na trenutačne pravne nedorečenosti pravnog uređenja vjetroelektrana u RH te se daju smjernice kojima bi se ovo pitanje de lege ferenda moglo urediti i riješiti na odgovarajući i pravno siguran način.
1. Uvod
2. Vjetroelektrana kao predmet stvarnih prava
3. Uredba o osnivanju prava građenja i prava služnosti na nekretninama u vlasništvu RH
4. Služnosti kao stvarnopravni okvir za izgradnju vjetroelektrana
5. Pravo građenja kao stvarnopravni okvir za izgradnju vjetroelektrana
6. Koncesija kao okvir za pravno uređenje vjetroparkova
7. Zakup kao pravni okvir za uređenje pravnih odnosa glede vjetroparkova
8. Stvarnopravno uređenje vjetroelektrana i založno pravo
9. Zaključak