Otklanjanje posljedica zelenaškog ugovora

Gospodarska kriza u društvu ili financijski problemi u životu pojedinca otvaraju prostor za novčane transakcije i sklapanje ugovora koji nisu u skladu s propisima i uobičajenim načinom njihova rješavanja. Što je kriza veća, njihova je pojavnost i „uspješnost“ veća, a prepoznajemo ih kao zelenaške ili lihvarske poslove, koji se obavljaju u neravnopravnim odnosima stranaka, odnosno jedna strana se višestruko okorištava nuždom ili lošim materijalnim stanjem druge strane. Okolnosti koje to uzrokuju su brojne, a posljedice često pogubne za slabiju stranu. Ovaj je članak iniciran jednim sudskim slučajem zahtjeva za povratom duga i ništavosti ugovora o zajmu, pravomoćno okončanim u korist lihvara (tužitelja). Sporna je primjena materijalnog prava od strane sudova prvog i drugog stupnja s obzirom na to da mjerodavne zakonske odredbe u tom slučaju, prema mišljenju autorice, nisu primijenjene na način koji bi jamčio pravilnu i zakonitu sudsku odluku, odnosno odluku koja neće biti opterećena sumnjom u neodgovarajuću i arbitrarnu primjenu propisa, što opravdano otvara pitanje ostvarivanja prava na pravično suđenje. Naime, prema stajalištu Ustavnog suda RH, tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava RH)