Ugovor o radu u europskome međunarodnom privatnom pravu

U ovom se članku pruža opći uvid u način pravnog uređenja radnih odnosa u području europskoga međunarodnog privatnog prava, osvrćući se na pitanje kako se važeće odredbe odražavaju na položaj radnika. Razmatra se i povijesni razvoj pravnog uređenja područja ugovornog prava od Rimske konvencije iz 1980. pa do danas. Od pristupanja naše zemlje u punopravno članstvo u EU, i na ugovorne radne odnose primjenjuje se Uredba Rim I. Osnovna načela na kojima se temelji, načelo autonomije i načelo najbliže veze, razvijala su se kroz povijest u raznim oblicima te su bila prihvaćena i prije nego što je Konvencija stupila na snagu u poredcima mnogih država članica. Sve odredbe Konvencije i Uredbe, u biti, predstavljaju sukob ovih dvaju načela, jer jedno drugo isključuju, pa je glavni dio ovoga članka posvećen njihovu proučavanju i njihovu međusobnom odnosa te prednostima i nedostatcima kod određivanja mjerodavnog prava za ugovor o radu. Naposljetku, daje se poseban osvrt na uređivanje i učinak prisilnih propisa koji su, pokazat će se, od velikog utjecaja na zaštitu javnog poretka i položaj radnika.