Stablo kao nekretnina u hrvatskom pravu – primjer lunjskih maslina

Na Lunu, najsjevernijem dijelu otoka Paga, od 18. st. naovamo razvio se i proširio pravni običaj koji je na osobit način odredio vlasništvo nad stablima maslina. Običajno shvaćanje napustilo je načelo superficies cedit solo i razvilo je konstrukciju po kojoj je stablo zaseban predmet prava vlasništva neovisan i odvojen od pravnog režima zemljišta. Time je stvoren pravni dualitet zemljišta i stabla masline koji se održao i neprekidno postoji do danas. U ovome se članku razmatra pozitivnopravna relevantnost takvog oblika vlasništva s gledišta hrvatskoga stvarnopravnog uređenja budući da se samo na Lunu u ovome režimu nalazi otprilike 80 000 stabala maslina. U članku autor propituje i analizira dualitet pravnog režima zemljišta i stabala maslina s gledišta Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch, zakonodavstva Kraljevine Jugoslavije i pozitivnog stvarnopravnog uređenja RH. Autor razmatra njegovu pozitivnopravnu relevantnost s gledišta §§ 75. i 76. Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga donesenog 1930. u Kraljevini Jugoslaviji te čl. 389. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.