Određivanje titulara „općenarodne“ imovine

U ovome članku autorica obrađuje pravni položaj „općenarodne imovine“, relikta društvenovlasničkog uređenja, čije postojanje u obliku zemljišnoknjižnog upisa potvrđuje da na tim nekretninama još uvijek nije došlo do pretvorbe društvenog vlasništva u vlasništvo zajamčeno Ustavom RH, na način i uz pretpostavke propisane odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te drugim posebnim propisima.
Analizira se također uređenje prava vlasništva na imovini RH, primarno nekretninama koje se zbog zemljišnoknjižnog upisa u obliku „općenarodne imovine“ smatraju državnom imovinom,1 što sve nije bez utjecaja na moguća vlasnička i duga prava lokalnih jedinica i drugih pravnih subjekata u odnosu na te nekretnine te opcije njihova korištenja i raspolaganja. Kroz analizu izabranih sudskih odluka razabiru se stajališta najviših hrvatskih sudova u odnosu na zakonske pretpostavke pretvorbe i stjecanja prava vlasništva na nekretninama upisanima kao „općenarodna imovina“, osobito u odnosu na utvrđivanje titulara toga prava. Činjenica da je riječ o novijoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH (2012.) upućuje na zaključak da pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama još nije okončana te da RH, lokalne jedinice i drugi pravni sljednici nositelja ranijih prava na tim nekretninama nisu u potpunosti iskoristili svoje zakonsko pravo presumiranog vlasnika.