Određivanje mjesta oporezivanja „inozemnih usluga“

Iako pojam „inozemne“ usluge nije bio službeni porezni naziv usluga u „starom“ Zakonu o PDV-u u kojima je jedan od sudionika bio tzv. inozemni poduzetnik, uobičajeno smo ga koristili kada je trebalo odrediti mjesto oporezivanja usluga, odnosno je li neka usluga oporeziva PDV-om ili ne u Republici Hrvatskoj (dalje: RH). Jednako tako ga ne nalazimo niti u novom Zakonu o PDV-u koji se primjenjuje od 1. srpnja 2013. Međutim, nema zapreke da pojam „inozemne“ usluge u poreznom smislu i nadalje koristimo jer je zapravo riječ o određivanju poreznog položaja usluga ovisno o poreznom mjestu obavljanja usluga koje ponajprije ovisi o tome jesu li pružene ili primljene od poreznih obveznika iz EU, trećih zemalja i trećih područja ili osobama koje nisu porezni obveznici, odnosno fizičkim osobama.
  U nastavku članka objašnjavaju se odredbe u vezi s određivanjem mjesta oporezivanja usluga, odnosno je li neka usluga oporeziva PDV-om ili nije te treba li PDV obračunati porezni obveznik u RH, u EU, u trećim zemljama ili u trećim područjima.c
  1. Uvod
  2. Tko je obveznik obračuna PDV-a na „inozemne“ usluge
  3. Određivanje mjesta oporezivanja „inozemnih“ usluga i način obračunavanja pdv-a
  4. Porezno i knjigovodstveno evidentiranje „inozemnih“ usluga
  5. Zaključak