Starosna mirovina i određivanje mirovine te naknada za tjelesno oštećenje

Propisi o mirovinskom osiguranju (zbog nestabilnosti toga sustava) podložni su čestim izmjenama i dopunama tako da to stanje nimalo ne pridonosi pravnoj sigurnosti. Od 1998. kada je donesen (novi) Zakon o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 102/98.) uslijedilo je trinaest njegovih izmjena i dopuna, što je rezultiralo izradom pročišćenog teksta Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 130/10.). No i nakon toga su uslijedile izmjene i dopune toga Zakona (Nar. nov., br. 61/11.), njegove dopune (Nar. nov., br. 114/11.) te izmjene i dopune (Nar. nov., br. 76/12.). Takva situacija izaziva probleme u primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju i često dovodi do neujednačenih tumačenja pojedinih odredaba. Ipak, u nekim dijelovima toga Zakona može se govoriti o određenoj stabilnosti pa je i sudska praksa Upravnoga suda RH (sada Visoki upravni sud RH) i nakon proteka određenog vremena koristan pokazatelj za pravilnu interpretaciju određenih zakonskih odredaba. U nastavku dajemo prikaz još uvijek aktualnih triju presuda Suda kojima se u upravnom sporu rješava neko pitanje iz mirovinskog osiguranja.

1. Uvod
2. Novi radni odnos nije razlog za odbijanje zahtjeva za priznanje prava na starosnu mirovinu nego je razlog za neisplatu mirovine
3. Okolnost što se naknada može koristiti samo na osnovi jednoga prava po vlastitom izboru nije zapreka za utvrđivanje tjelesnog oštećenja
4. Korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad nema pravo na određivanje nove svote mirovine na temelju mirovinskog staža ostvarenog nakon stjecanja prava na tu mirovinu