Obračun i isplata minimalne plaće

Minimalna plaća u smislu pozitivnih (važećih) propisa Republike Hrvatske je najmanja svota plaće ispod koje poslodavac ne smije isplatiti radnika za rad u radnom odnosu i predstavlja donju granicu ovoga materijalnog prava kao minimuma potrebnoga za egzistenciju radnika (i njegove obitelji). Njome se štiti radnik od mogućnosti da mu poslodavac obračuna i isplati još manju plaću od navedene jer bi u tom slučaju rad radnika u potpunosti bio obezvrijeđen, čime bi se dodatno narušilo načelo ekvivalentnosti (jednake vrijednosti) činidaba (darovanja). Postoje dva opća pravna akta koja uređuju minimalnu (najnižu) plaću. To su Zakon o minimalnoj plaći i Kolektivni ugovor o visini najniže plaće. O tome kao i o primjeni navedenih dvaju općih aktova, pišemo u nastavku.

1. Uvod
2. Važenje i (ne)primjena Kolektivnog ugovora o visini najniže plaće
3. Primjena Zakona o minimalnoj plaći
4. Usporedba odredaba (sadržaja) Kolektivnog ugovora i odredaba Zakona o minimalnoj plaći
5. Rad po normi i primjena ZMP-a
6. Minimalna plaća i povećana plaća
7. Kaznene odredbe