Sažetak:
|
Osiguranje od odgovornosti odvjetnika, kao obvezno osiguranje, u hrvatski pravni sustav uvedeno je još 1994. godine tadašnjim Zakonom o odvjetništvu (NN, br. 9/94). Od tog vremena u primjeni su i Opći uvjeti osiguranja od odgovornosti odvjetnika (1.1. 1995.) koji se do danas nisu mijenjali. No, u međuvremenu je Zakon o odvjetništvu doživio izmjene i dopune, a koje su se dotakle i osiguranja od odgovornosti odvjetnika. Također, došlo je i do određenih promjena i u zakonskom uređenju ugovora o osiguranju (ZOO 2005). Posljedica toga je postojanje određenog stupnja neusklađenosti, kako zakonskih propisa međusobno, tako i Općih uvjeta osiguranja sa zakonskim propisima. Pored toga, i same pojedine odredbe Općih uvjeta osiguranja međusobno su kolidirajuće. S obzirom na navedeno, u praksi, (ali i u pravnoj teoriji), javljaju se pojedini problemi i dvojbe koje do danas nisu riješena. Neka od postojećih rješenja, kao što će se vidjeti nisu u skladu sa svrhom obveznog osiguranja od odgovornosti, pa čak ni sa strukom osiguranja. Cilj je ovog rada prikaz rješenja tih pravnih problema i dvojbi, od kojih su neka već zastupljena u pravnoj literaturi, ali i da ponudi neka nova rješenja. U takvom nastojanju, u radu, autor pokušava ponajprije prikazati trenutnu pravnu situaciju u obveznom osiguranju od profesionalne odgovornosti odvjetnika glede nekih najvažnijih pitanja ove grane osiguranja: pravnih izvora, sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti, određivanja stranaka u ugovoru o osiguranju, određivanja kruga trećih osoba, opsega pokrića rizika i pojedinih isključenja iz pokrića te minimalnih svota osiguranja. Pri tomu se usporedno ukazuje na spomenute sporne momente u pojedinim pitanjima te se pokušava iznaći rješenja da se oni prevladaju. U iznalaženju takvih rješenja u radu se navode i komentiraju primjeri iz poredbenog prava koji bi, prema stajalištu autora, mogli poslužiti i kao uzorak za hrvatsko pravo.
|
