| Časopis: | Računovodstvo, revizija i financije - 8.2007 |
| Članak: |
Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u radnim sporovima |
| Stranica: |
135. |
| Autor/i: |
|
| Sažetak: |
Sudjelovanje radnika u odlučivanju kod poslodavca uređeno je odredbama čl. 139. do 166. Zakona o radu (Nar. nov., br. 137/04. - proč. tekst i 68/05.). To se sudjelovanje u odlučivanju ostvaruje uglavnom preko radničkoga vijeća, koje imaju pravo izabrati radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje 20 radnika (osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, koji to pravo nikada nemaju). Jedna od obveza poslodavca je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora s radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci. Važnim odlukama smatraju se, između ostalih, i odluke poslodavca o donošenju pravilnika o radu i sistematizaciji poslova i radnih zadataka te o otkazu ugovora o radu. Pritom nije dovoljno da se poslodavac savjetuje s radničkom vijećem tako da samo zatraži njihovo mišljenje, nego je to mišljenje (dostavljeno u zakonskom roku) obvezan i razmotriti iako ga ono ne obvezuje. Prema odredbama čl. 157. Zakona o radu radničko je vijeće dužno dva puta godišnje u jednakim vremenskim razmacima sazvati skupove radnika kod određenoga poslodavca s ciljem sveobuhvatnoga obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju tog poslodavca (bez obzira na njegov pravni oblik i status), te o radu radničkoga vijeća. Samim time što radničko vijeće nije sazvalo skup radnika na način i u rokovima propisanim Zakonom o radu ne postoji razlog za njegovo raspuštanje, ako ne postoje okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je riječ o teškom kršenju obveze. O svemu tome detaljnije pročitajte u trima odlukama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske koje prikazujemo u nastavku.
|
| Hashtags: |
