RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Sažetak:

Pri rješavanju problema naših čitatelja najmanje smo se nadali da bi oni mogli biti vezani za način knjiženja otuđenja dugotrajne imovine (pod otuđenjem razumijevamo svaki naplatni prijenos ove imovine, kao i rashod kad je dotrajala, uništena ili ukradena). Pri tom se prijenosu u načelu smanjuje stanje ove imovine, s obzirom na to što ima neamortizirani saldo. Zanimljivo je i to da su u našoj računovodstvenoj povijesti bila u primjeni dva načina knjiženja, što i danas dovodi do dvojbi. U ovom članku obrađujemo pitanje kako se provodi knjiženje otuđenja dugotrajne materijalne, nematerijalne, a i financijske imovine i to: prema bruto-načelu ili neto-načelu? O tome koji su razlozi te promjene i koji su postupci danas ispravni pišemo u nastavku članka.

  1. Novi pristup
  2. Razvoj dvaju modela bilanciranja
  3. Načelo neto-prihoda ili rashoda od otuđenja dugotrajne imovine
  4. Primjeri knjiženja otuđenja dugotrajne materijalne imovine prema zahtjevima MRS-a 16
  5. Otuđenje dugotrajne nematerijalne imovine
  6. Prodaja dugoročne financijske imovine
  7. Zaključak

Da biste vidjeli cijeli članak morate se pretplatiti na rrif!

Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)