Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom (dalje u tekstu: Zakon) objavljen je u Narodnim novinama br. 133/12. od 03. prosinca 2012., a stupa na snagu 01. siječnja 2013.
Jedan od ciljeva ovog Zakona je propisati kada i pod kojim uvjetima obveznici fiskalizacije prikupljenu gotovinu moraju polagati na otvorene račune, pa slijedom navedenog a radi jedinstvenosti u primjeni odredaba navedenog Zakona dajemo uputu o blagajničkom maksimumu obveznika fiskalizacije.
Člankom 28. stavkom 4. Zakona propisano je da je obveznik fiskalizacije dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 29. Zakona, primljenog tijekom dana po bilo kojoj osnovi, uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana.
Visina blagajničkog maksimuma određuje se u skladu s kategorizacijom veličine poduzetnika. Tako Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (Nar. nov., br. 29/02., 63/07., 53/12.) razlikuje:
- mikro subjekte malog gospodarstva, koji su fizičke i pravne osobe, te koji su u svom poslovanju neovisni, prema financijskim izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti od 2.000.000,00 eura, ili imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000,00 eura, te prosječno imaju godišnje zaposleno manje od 10 radnika;
- male subjekte malog gospodarstva, koji su fizičke i pravne osobe, te koji su u svom poslovanju neovisno, prema financijskim izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000,00 eura ili imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000,00 eura, te prosječno imaju godišnje zaposleno manje od 50 radnika;
- srednje subjekte malog gospodarstva, koji su fizičke i pravne osobe, te koji su u svom poslovanju neovisni, prema financijskim izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti većem od 10.000.000,00 eura, ili imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak u iznosu protuvrijednosti većem od 10.000.000,00 eura, te prosječno imaju godišnje zaposleno više od 50 a manje od 250 radnika.
Slijedom navedenog, utvrđuje se blagajnički maksimum kako slijedi:
1. Za obveznike fiskalizacije i to:
- do 10.000,00 kn za mikro subjekte i fizičke osobe
- do 30.000,00 kn za male subjekte
- do 50.000,00 kn za srednje subjekte.
Prema Zakonu, blagajnički maksimum određuje se za obveznike fiskalizacije kao cjelinu, a u okviru toga iznosa obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum svojim organizacijskim dijelovima.
2. Za obveznike fiskalizacije i to:
- do 100.000,00 kn, ukoliko prelaze mjerila koja određuju malo gospodarstvo (prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva), a siti mogu propisati blagajnički maksimum po pojedinom poslovnom prostoru koji može iznositi najviše do 15.000,00 kn.
Obveznik fiskalizacije koji obavlja djelatnost koja prelazi mjerila koja određuju malo gospodarstvo prema Zakonu o poticanju razvoja maloga gospodarstva određuju blagajnički maksimum tako da isti može odrediti do 100.000,00 kn.
Ukoliko obveznik fiskalizacije takvu djelatnost obavlja u više poslovnih prostora, za svaki poslovni prostog obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum kjoi ne može biti veći od 15.000,00 kn po pojedinom poslovnom prostoru.
U tom slučaju blagajnički maksimum obveznika fiskalizacije zavisan je od broja poslovnih prostora u kojima se ta djelatnost obavlja.
Prema članku 2. točki 6. Zakona, poslovnim prostorom se smatra svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga.
Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se i prostor kojeg obveznik fiskalizacije radi potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti. Za djelatnosti koje se obavljaju na terenu obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla.
Visina blagajničkog maksimuma određuje se internim aktom, kojim će se odrediti što se glede utvrđivanja blagajničkog maksimuma smatra poslovnim prostorom, primjerice naplatni uređaj, što znači da se visina blagajničkog maksimuma može odrediti naplatnom uređaju u iznosu do 15.000,00 kn.
3. Za obveznike fiskalizacije i to:
- do 100.000,00 kn, ukoliko obavljaju mjenjačke poslove.
Izuzetkom se smatraju obveznici fiskalizacije koji obavljaju mjenjačke poslove budući isti mogu odrediti blagajnički maksimum za svaki organizacijski dio koji obavlja mjenjačku djelatnost, u iznosu od 100.000,00 kn.
Napominjemo da se odredbe iz članka 28. i 29. Zakona primjenjuju na sve obveznike fiskalizacije od 01. siječnja 2013.
Pri donošenju internog akta, obveznik fiskalizacije će voditi računa o potrebama za gotovim novcem u svoj redovnom poslovanju, te svojim mogućnostima i uvjetima čuvanja gotovog novca.
Također će obveznik fiskalizacije, kod određivanja visine blagajničkog kao i kod propisivanja što se smatra poslovnim prostorom za potrebe fiskalizacije, voditi računa i o objektivnim okolnostima sredine u kojoj se nalazi (otoci, turistička sezona i slično).
O ovakvim objektivnim okolnostima vodit će se računa i prilikom provedbe poreznog nadzora.
Za obveznike fiskalizacije, koji iznos primljene gotovine iznad visine određenog blagajničkog maksimuma ne polože na račun otvoren kod banke, propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 500.000,00 kn, odnosno novčana kazna od 1.000,00 do 50.000,00 kn za odgovornu osobu u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije (članak 34. stavak 1. točka 6. i stavak 2. istog članka Zakona).
Obveznik fiskalizacije, koji na računima u banci ima evidentirane neizvršene obveze za plaćanje, čiji je redoslijed plaćanja propisan posebnim propisima, ne može plaćati gotovim novcem i/ili zadržati gotov novac u blagajni.
Ovo je bitno za istaknuti iz razloga jer obveznik fiskalizacije nad čijim se računima u banci provodi ovrha, ne može zadržati gotov novac u blagajni niti do visine blagajničkog maksimuma, sve u cilju brže naplate nastalih dugovanja.
