Drugostupanjski sud je zaključio da nije dokazana tvrdnja tužbe da bi tužiteljica nakon što je tuženiku u 2011 godini vratila zajam zahtijevala od njega povrat zadužnica izdanih radi osiguranja tog zajma jer je i nakon toga između njih poslovni odnos nastavljen pa kako nikada nije izvršila preuzetu obvezu da tuženiku po sklapanju ugovora o poslovnoj suradnji od 20 travnja 2012 izda nove bjanko zadužnice sud drugog stupnja zaključuje da pored apstraktnosti zadužnice kao pravnog posla svi provedeni dokazi upućuju na osnovanost tvrdnji tuženika da je postojao usmeni dogovor stranaka da tuženik i nakon povrata zajma zadrži bjanko zadužnice iz 2007 i kao sredstvo osiguranja potraživanja za isporučenu robu uključujući i potraživanje po ugovoru o poslovnoj suradnji od 20 travnja 2012 Pritom sud drugog stupnja na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužiteljica kasnila s uplatom prvih sedam mjesečnih anuiteta koji su po ugovoru o poslovnoj suradnji iz 2012 godine dospijevali počevši od 30 travnja 2012 prvi anuitet pa do 31 listopada 2012 sedmi anuitet slijedom čega je imajući u vidu odredbu članka 4 ugovora ugovorne strane su suglasne da je u slučaju dolaska u zakašnjenje s plaćanjem dvije uzastopne rate iz ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
