Trgovačko društvo "A" (u daljnjem tekstu: Društvo), uputilo nam je upit u vezi obračunavanja poreza na dodanu vrijednost. Kako se navodi u upitu. Društvo je sa Veleposlanstvom Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Veleposlanstvo) sklopilo ugovor prema kojem Društvo u ime Veleposlanstva organizira aukcijsku prodaju predmeta na svojim internetskim stranicama što uključuje fotografiranje predmeta, popisivanje predmeta namijenjenih za prodaju, komuniciranje sa kupcima, naplata konačne postignute cijene predmeta na aukciji te organiziranje preuzimanja predmeta iz Veleposlanstva. Društvo zadržava 30% od konačne postignute cijene predmeta, a ostatak od 70% Društvo prosljeđuje Veleposlanstvu. Prilikom primitka novčanih uplata od strane kupca Društvo je kupcima ispostavljalo račune za predujam sa obračunatim porezom na dodanu vrijednost. U vezi s navedenim odgovaramo u nastavku.
Porez na dodanu vrijednost plaća se, sukladno odredbi članka 2. stavak 1, točka 1.a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 94/09., u daljnjem tekstu: Zakon) na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba i novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Iz predmetnog upita i priloženog ugovora zaključujemo da se u predmetnom slučaju prodaje dobara radi o poslovanju u svoje ime i za tuđi račun, odnosno o komisijskoj prodaji tuđe robe koja se u bitnom provodi kao i prodaja vlastite robe.
Ugovor o komisiji uređuje Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08.) koji u članku 785. propisuje da se ugovorom o komisiji obvezuje komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta.
Prema članku 5. stavku 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09. i 89/11., u daljnjem tekstu: Pravilnik) poduzetnik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun obračunava i plaća porez na punu naknadu isto kao i komisionar koji nastupa u vlastito ime, a za tuđi račun. Kada komisionar isporuči dobro u smislu Zakona, nastaju dvije isporuke:
1. isporuka komisionara kupcu i
2. isporuka komitenta komisionaru.
Stoga, komisionar, odnosno porezni obveznik koji prodaje tuđu robu u komisiji, pri prodaji robe ispostavlja račun za prodanu robu kupcu sa obračunanim porezom na dodanu vrijednost kao i pri prodaji vlastite robe te sastavlja obračun prodane robe, pri čemu treba voditi računa da nastaju dvije isporuke istodobno, što znači da i porezna obveza nastaje u istom obračunskom razdoblju. Na temelju takvog obračuna komitent će ispostaviti račun komisionaru koji ima pravo na odbitak pretporeza. Napominjemo da u slučaju kada je komitent pravna ili fizička osoba koja nije obveznik poreza na dodanu vrijednost komisionar nema osnove za odbijanje pretporeza obzirom da roba potječe od osobe koja ne može izdati račun u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika temeljem kojih se može ostvariti pravo na odbitak pretporeza. Stoga je komisionar. u predmetnom slučaju Društvo, obvezan platiti porez na dodanu vrijednost koji je naplatio od kupca.
Napominjemo da se sukladno članku 22.a do 22.h Zakona za isporuke rabljenih dobara primjenjuje posebni postupak oporezivanja razlike u cijeni (marže) koju ostvari preprodavatelj, odnosno porezni obveznik koji kupuje za potrebe svoje djelatnosti (preprodaje) rabljena dobra. Temeljem odredbe članka 22.e stavka 1. Zakona preprodavatelj može primijeniti i redovni postupak oporezivanja za bilo koju isporuku dobara za koju je propisan posebni postupak oporezivanja marže.
