Arbitražni postupak

Datum: 29.02.2016, Ponedjeljak
Klasa: 410-19/16-01/31
Davatelj: Porezna uprava

Stečajni upravitelj iz dostavnog popisa navodi da su društvo A d.o.o. u stečaju iz Opuzena te društvo B d.d. iz Poreča upisani u registar obveznika PDV-a te su kao protustranke sudjelovala u arbitražnom postupku koji se vodio pred Stalnim arbitražnim sudištem Hrvatske gospodarske komore. Pravorijekom navedenog sudišta, utvrđeno je da društvo A d.o.o. u stečaju društvu B d.d. treba nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 822.003,88 kuna. Iz obrazloženja pravorijeka proizlazi da je iznos od 822.003,88 kuna društvu B d.d. dosuđen temeljem zahtjeva odvjetnika koji ih je zastupao, a koji je za svaku poduzetu radnju od suda tražio da se utvrdi trošak u iznosu od 100.000,00 kuna uvećano za PDV, odnosno 125.000,00 kuna. Konačnim pravorijekom sud je udovoljio zahtjevu odvjetnika koji je zastupao društvo B d.d., te odredio iznos parničnih troškova od 822.003,88 kuna u koji je uključen i PDV.

Po primitku pravorijeka, stečajni upravitelj je u ime društva A d.o.o. u stečaju, društvu B d.d. isplatio iznos od 822.003,88 kuna, te je od društva B d.d. zatražio račun na kojem će biti navedeni dosuđeni parnični troškovi, te iskazan PDV, kako je to pravorijekom utvrdio arbitražni sud, međutim društvo B d.d. odbilo je izdati račun.

U vezi s time stečajni upravitelj smatra da PDV koji je sadržan u troškovima parničnog postupka treba prenijeti na konačnog platitelja tih parničnih troškova, odnosno društvo A d.o.o. u stečaju, a ne da isti ostane društvu B d.d. kao ekstra dobit, a na štetu državnog proračuna i stečajnih vjerovnika društva A d.o.o. u stečaju. Iz tog razloga društvo B d.d. treba izdati račun društvu A d.o.o. u stečaju na kojem bi bio iskazan iznos glavnice od 657.603,10 kuna, te PDV u iznosu od 164.400,78 kuna koji bi društvo A d.o.o u stečaju moglo odbiti kao pretporez.

Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje kada je pravomoćnom sudskom presudom određeno da jedna pravna osoba drugoj pravnoj osobi nadoknadi parnične troškove, a u kojim troškovima je sadržan i PDV, da li je pravna osoba koja na svoj račun primi novčani iznos parničnih troškova u kojima je i PDV, drugoj pravnoj osobi koja je konačni platitelj tih troškova, dužna izdati račun u kojem će biti sadržan i PDV iz pravomoćne presude?

U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.

Predmet oporezivanja PDV-om je prema članku 4. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga sukladno članku 33. Zakona o PDV-u smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga. 

Obveza izdavanja računa propisana je člankom 78. Zakona o PDV-u, iz kojeg proizlazi da je porezni obveznik obvezan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi.

Osnovno obilježje PDV-a je njegova neutralnost za poreznog obveznika, što znači da PDV obračunan na isporuke dobara i usluga nije prihod poreznog obveznika niti je PDV zaračunan na ulaznim računima – pretporez rashod poreznog obveznika što je propisano člankom 162. stavkom 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 34/14, 157/14 i 130/15).

Prema tome odvjetnik koji je upisan u registar obveznika PDV-a obvezan je na obavljene isporuke obračunati PDV. Porezni obveznik primatelj takve isporuke, u konkretnom slučaju društvo B d.d. koje je upisano u registar obveznika PDV-a ima pravo PDV koji mu je obračunao odvjetnik odbiti kao pretporez te taj PDV ne predstavlja rashod poreznog obveznika koji bi trebalo nadoknaditi. PDV je rashod onim poreznim obveznicima koji nisu upisani u registar obveznika PDV-a.

 O navedenom smo se očitovali i u našem odgovoru KLASA: 410-19/13-01/75, URBROJ: 513-07-21-01/14-2 od 9. srpnja 2014. godine što ga dajemo u prilogu. 

Porezni obveznik obvezan je izdati račun za obavljene isporuke. U konkretnom slučaju porezni obveznik A d.o.o. u stečaju je temeljem pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore nadoknadio poreznom obvezniku B d.d. parnične troškove, a ne obavljene isporuke. Obzirom da porezni obveznik B d.d. na ime primljene nadoknade parničnih troškova nije poreznom obvezniku A d.o.o u stečaju obavio isporuke, nema niti obvezu izdavanja računa.