Najnovijim mišljenjem Ministarstvo financija ublažava postupke priznavanja reinvestiranje kad je u pitanju ulaganje u zemljište.
Prema mišljenju Ministarstva financija (Klasa 410-10/15-01/2750; Ur.broj: 513-07-21-01/15-01 od 14.10.20015.) u svrhu reinvestiranja dobitka može se koristiti i investicija u zemljište. Riječ je o porezno priznatom rashodu poslovanja, neovisno o tome što zemljište ne podliježe amortizaciji prema čl. 12., st. 4. Zakona, odnosno neovisno o činjenici kada se utvrđuju porezno priznati rashodi temeljem nabave tog zemljišta.
Međutim, investiranje u zemljište za neke buduće aktivnosti ne može biti temeljem za utvrđivanje porezne olakšice. Iznimno, investicija u zemljište koje još nije u uporabi, može biti temelj za utvrđivanje porezne olakšice za reinvestirani dobitak ako je zemljište sastavni dio određene investicije te je poduzetnik na tom zemljištu započeo investiranje koje još nije dovršeno Primjerice, u tijeku je investiranje u zemljište koje će se koristi za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda ili je poduzetnik nabavio zemljište i započeo izgradnju poslovnog objekata te investiciju prati paralelno s ulaganjem u građevinu.
Poduzetnik koji koristi poreznu olakšicu prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja ne može temeljem investicija u istu dugotrajnu imovinu koristiti i poreznu olakšicu za reinvestirani dobitak.
Za potrebe korištenja porezne olakšice temeljem reinvestiranog dobitka prema čl. 12.a Pravilnika o porezu na dobit (Nar., nov. br. 95/05. – 157/14.). poduzetnik je obvezan u 2015. investirati u dugotrajnu materijalnu ili nematerijalnu imovinu koja se početno vrednuje prema računovodstvenim standardima, evidentirana je u poslovnim knjigama, staviti u uporabu do kraja poreznog razdoblja (ili do dana podnošenja porezne prijave ako je riječ o investiciji u tijeku) a rashodi po osnovi korištenja te imovine utvrđuju kao porezno priznati rashodi u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit. Za potrebe korištenja porezne olakšice za reinvestirani dobitak dugotrajna imovina treba biti kupljenja po tržišnim uvjetima od treće strane koja uključuje i povezanog poduzetnika. Ona ne može biti stečena vlastitim izradom ili izgradnjom u „vlastitoj režiji“ poduzetnika.
