Usluge otpreme raznih vrsta pošiljaka u inozemstvo – porezni položaj poštanske usluge

Datum: 05.02.2014, Srijeda
Klasa: 410-19/13-01/681
Davatelj: Porezna uprava

      Porezni obveznik iz dostavnog popisa u svom poslovanju obavlja usluge otpreme raznih vrsta pošiljaka u inozemstvo. Neke od tih pošiljaka sadrže materijalna dobra (predmete, robu i slično), pa se postavlja pitanje mogu li se poštanske usluge vezane uz prijenos pošiljaka s materijalnim dobrima u treće zemlje smatrati uslugama izravno povezanim s izvoznom isporukom dobara koje bi bile oslobođene poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV).
       U vezi s navedenim navode se sljedeće situacije i pitanja:
      1. U dopisu se navodi da paketi iznad 10 kg spadaju u područje ostalih poštanskih usluga koje su oporezive PDV-om te da takve pošiljke u treće zemlje šalju fizičke osobe (građani) i porezni obveznici.
      Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje može li poštarina koja se naplaćuje za manipulaciju takvim paketima tretirati kao usluga direktno vezana uz izvoznu isporuku dobara, koja je oslobođena PDV-a?
      2. Tiskanice su poštanske pošiljke koje sadrže knjige i tisak. Tisak je tiskana publikacija koju izdaje nakladnik svakodnevno, povremeno ili u određenom razdoblju (novine i časopisi).
      Ako takve pošiljke šalje u treće zemlje porezni obveznik (pravna osoba/obrtnik), može li se usluga rukovanja takvim pošiljkama (prijem, razrada, prijenos i uručenje u trećoj zemlji) smatrati uslugom povezanom uz izvoznu isporuku dobara, koja je oslobođena plaćanja PDV-a?
      3. Pošiljke izravne pošte sastoje se od promidžbenog ili marketinškog materijala, a eventualni uzorci koji se ponekad nalaze u ovakvim pošiljkama također imaju isključivo promotivnu svrhu. Kod izravne pošte primatelj pošiljke nije definiran – riječ je o neadresiranoj pošiljci pa je upitno „svojstvo vlasnika“.
      Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje mogu li se poštanske pošiljke koje sadrže izravnu poštu smatrati izvoznom isporukom dobara?
      Također postavljeno je i pitanje, smije li se prijenos bilo koje vrste materijalne (opipljive) imovine putem poštanske pošiljke (npr. pismo kao oblik privatne ili poslovne korespondencije) u neku treću zemlju smatrati uslugom vezanom uz izvoznu isporuku dobara ako su ispunjeni svi propisani uvjeti?
     4. Porezni obveznik prima ulazne račune od strane njemačkog poreznog obveznika za avionski prijevoz poštanskih pošiljaka unutar i izvan Europske unije. Na dijelu računa koji se odnosi na prijevoz pošiljaka (pisma, paketi i dr.) unutar Europske unije njemački pružatelj usluge stavlja napomenu da nije obračunao PDV, već prenosi poreznu obvezu na tuzemnog primatelja, dok na dijelu računa koji se odnosi na prijevoz pošiljaka u treće zemlje navodi da PDV nije obračunan jer je riječ o oslobođenoj usluzi vezanoj uz izvoznu isporuku dobara.
      U vezi s navedenim postavljeno je pitanje treba li primatelj usluge obračunavati PDV, temeljem prijenosa porezne obveze samo za prijevozne usluge obavljene na području Europske unije ili primatelj usluge treba obračunavati PDV na sve usluge iskazane na računu, neovisno o relaciji na kojoj su poštanske pošiljke prevožene (prijevoz na području Europske unije i prijevoz u treće zemlje)?
     Odgovor na pitanje 1., 2. i 3.
      Plaćanja PDV-a oslobođene su sukladno čl. 45. st. 1. t. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. – Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon) isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije.
      Prema tome PDV-a su oslobođene izvozne isporuke dobara i popravljenih, obrađenih, prilagođenih, dorađenih ili prerađenih dobara, te prijevozne i otpremne usluge koje su u vezi s izvozom dobara.
      Iz čl. 108. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13. i 160/13., u daljnjem tekstu: Pravilnik) proizlazi da obavljanje izvoza dobara putem poštanskih pošiljki, za koje se ne podnosi carinska deklaracija, porezni obveznik dokazuje poštanskom deklaracijom, teretnim listom ili kopijom takvog dokumenta ili drugom dokumentacijom koja se uobičajeno upotrebljava u poštanskom prometu ili dostavi hitnih pošiljaka.
      Navedena dokumentacija treba sadržavati najmanje sljedeće podatke:
      a) ime i prezime (naziv) i adresu izdavatelja i dan izdavanja dokumenta,
      b) ime i prezime (naziv) i sjedište poreznog obveznika koji izvozi dobra,
      c) uobičajeni trgovački naziv i količinu dobara,
d) mjesto i datum izvoza dobara, ili mjesto i dan kada je dobro poslano izvan Europske unije,
      e) ime i prezime (naziv) i sjedište primatelja dobara u državi odredišta,
f) izjavu izdavatelja da se podaci u dokumentu temelje na poslovnoj dokumentaciji izdavatelja koju je moguće provjeriti,
      g) potpis i pečat izdavatelja.
      Prema tome prijevozne odnosno poštanske usluge koje porezni obveznik obavi u vezi s dobrima koja u treće zemlje izvoze, odnosno šalju porezni obveznici i građani, oslobođene su plaćanja PDV-a obzirom da se radi o uslugama izravno povezanim sa izvozom izvan područja Europske unije.
      Jednako tako usluge prijema, razrade, prijenosa i uručenja u trećoj zemlji tiskanica koje sadrže knjige i tisak te pošiljaka izravne pošte koje se sastoje od promidžbenog materijala, što ih obavi podnositelj upita, oslobođene su plaćanja PDV-a obzirom da se radi o izvozu dobara izvan Europske unije.
       U vezi pitanja smije li se prijenos bilo koje vrste materijalne (opipljive) imovine putem poštanske pošiljke (npr. pismo kao oblik privatne ili poslovne korespondencije) u neku treću zemlju smatrati uslugom vezanom uz izvoznu isporuku dobara ako su ispunjeni svi propisani uvjeti, napominjemo da je nejasno radi li se u ovom slučaju o univerzalnim poštanskim uslugama koje su oslobođene plaćanja PDV-a.
      Naime, ako se u konkretnom slučaju radi o univerzalnim poštanskim uslugama tada su takve usluge oslobođene PDV-a i u slučaju kada se takva pisma kao oblik privatne ili poslovne korespondencije šalju izvan Europske unije.
 
      Odgovor na pitanje broj 4.
      PDV sukladno čl. 75. st. 1. t. 6. Zakona treba plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz čl. 17. st. 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.
      Prema tome kada tuzemnom poreznom obvezniku uslugu avionskog prijevoza pošiljaka na području Europske unije zaračunava porezni obveznik iz druge države članice, tada je tuzemni porezni obveznik obvezan na primljenu uslugu obračunati hrvatski PDV.
      Napominjemo da porezni obveznik primatelj usluge nije obvezan obračunati PDV na uslugu koju mu je obavio porezni obveznik iz druge države članice, a koja je sukladno Zakonu, oslobođena plaćanja PDV-a. Stoga, tuzemni porezni obveznik nije obvezan obračunati PDV na uslugu avionskog prijevoza pošiljaka na područje izvan Europske unije, obzirom da se radi o uslugama povezanim sa izvozom.

Povratak na mišljenja