RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Priznavanje rashoda

Broj: 410-01/16-01/1543 od 09.12.2016.

      ​Podnositelj upita obratio nam se s pitanjem u vezi priznavanja rashoda i poreza na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV). Naime, podnositelj upita navodi da se pitanje odnosi na knjigovodstvo poduzetnika koji obavljaju graditeljsku djelatnost odnosno na zakonski temelj priznavanja rashoda, PDV-a i poreza na dobit, uključujući i postupanje u knjiženjima, osobito kod poduzetnika koji grade nekretnine za prodaju na tržištu. Obzirom na navedeno, podnositelj upita postavlja pitanje što je sve potrebno priložiti uz ulazni račun poduzetnika kako bi se mogao priznati pretporez te samim time i izdatak po ulaznom računu odnosno je li nužno priložiti računu kupoprodajni ugovor, geodetski elaborat, izvedbeni projekt, uporabne dozvole, postupak knjiženja i drugu sličnu dokumentaciju.
 U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
      Sukladno odredbama članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
      Prema odredbama članka 75. stavka 1. točke 1. Zakona o PDV-u, PDV mora plaćati svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga, osim kada je PDV obvezna plaćati druga osoba.
      Odredbama članka 75. stavka 3. točke a) i članka 79. stavka 7. Zakona o PDV-u propisano je da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge. U tom slučaju isporučitelj u računu mora navesti „prijenos porezne obveze“ ili engleski izraz „reverse charge“.
      Prema odredbama članka 152. stavka 1. točke a) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14 i 130/15, dalje u tekstu: Pravilnik o PDV-u)  građevinskim uslugama iz članka 75. stavka 3. točke a) Zakona o PDV-u smatraju se radovi u okviru građenja (izgradnja, održavanje, rekonstrukcija i uklanjanje građevinskog objekta ili njegovih dijelova) iz Dodatka II. koji je sastavni dio Pravilnika o PDV-u.
      Sukladno odredbama članka 133. stavka 3. Pravilnika o PDV-u porezni obveznik koji prema članku 75. stavku 1. točki 6. te članku 75. stavcima 2. i 3. Zakona o PDV-u treba platiti PDV na primljene isporuke ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je nastala obveza obračuna PDV-a za te isporuke.
      Sukladno odredbama članka 157. stavka 1. Pravilnika o PDV-u porezni obveznik mora za isporučena dobra i obavljene usluge ispostaviti račun koji sadrži podatke iz članka 79. Zakona o PDV-u. Račun može biti ispostavljen na papiru ili u elektroničkom obliku. Porezni obveznik kupcu dostavlja račun te osigurava primjerak koji služi kao isprava za knjiženje.
      Prema odredbama članka 162. stavka 1. i 2. Pravilnika o PDV-u porezni obveznik mora u svome knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za točno, pravilno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Temelj za knjigovodstveno evidentiranje porezno značajnih događaja, promjena i činjenica su odgovarajuće isprave kao što su obračuni izvršenih i primljenih isporuka, izdani i primljeni računi, isprave o uvozu i izvozu (carinske deklaracije), isprave o plaćanjima i naplati kao i sve druge isprave bitne za obračun i plaćanje PDV-a i korištenje prava na odbitak pretporeza.
      Prema odredbama članka 163. stavka 4. Pravilnika o PDV-u radi osiguravanja podataka o stjecanjima dobara iz drugih država članica, primljenim i obavljenim uslugama u druge države članice kao i u treće zemlje, o primljenim isporukama na koje se primjenjuje prijenos porezne obveze prema članku 75. stavku 2. i članku 75. stavku 3. Zakona o PDV-u te o PDV-u plaćenom pri uvozu porezni obveznik mora voditi posebnu evidenciju.
      Slijedom navedenog, sukladno odredbama Zakona o PDV-u, porezni obveznik kojem je izvršena isporuka dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je nastala obveza obračuna PDV-a za te isporuke na temelju računa koji sadrži sve elemente propisane člankom 79. Zakona o PDV-u.
      Međutim, obzirom da iz navoda u upitu zaključujemo da je u predmetnom slučaju riječ o porezom obvezniku koji je primio isporuke na koje se primjenjuje prijenos porezne obveze iz članka 75. stavka 3. Zakona o PDV-u, napominjemo da porezni obveznik mora o navedenim uslugama, sukladno odredbama Pravilnika o PDV-u, voditi posebnu evidenciju.
      Nadalje, sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14 i 50/16) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
      Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14 i 137/15) propisano je da se prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit, smatraju bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala, osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.
      Člankom 11. Pravilnika o porezu na dobit propisano je da se rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala, a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
      Nadalje, člankom 33. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezna osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka) ako Zakon o porezu na dobit ne određuje drukčije.
      Opći porezni zakon (Narodne novine, br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16) propisuje u članku 55. da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima  i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.
      Nadalje, u članku 56. Općeg poreznog zakona navodi se da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Bilježenje podataka u poslovnim knjigama mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
      Vezano za upit poreznog obveznika o knjigovodstvenoj dokumentaciji temeljem koje je moguće vršiti knjiženja, napominjemo da su računovodstveni poslovi, dokumentacija i knjigovodstvene isprave propisane, osim prethodno navedenih propisa i Zakonom o računovodstvu (Narodne novine, br. 78/15 i 134/15). Člankom 7. stavkom 2. Zakona o računovodstvu propisano je da je poduzetnik dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave poštujući pri tome standarde financijskog izvještavanja te temeljna načela urednog knjigovodstva. Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost. Iznimno od prethodno navedenog račun koji služi kao knjigovodstvena isprava, a izdan je od strane poduzetnika ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadržava ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.
      Nastavno na sve prethodno navedeno, a vezano za upit poreznog obveznika o vjerodostojnoj dokumentaciji za priznavanje rashoda, odnosno za vrstu i naziv dokumentacije koja je temelj za priznavanje izdataka po ulaznim računima, napominjemo da prethodno spomenuti zakonski propisi, kojih se porezni obveznik mora pridržavati, ne navode poimence dokumente koji služe kao vjerodostojna knjigovodstvena isprava.  Međutim,  člankom 59. Općeg poreznog zakona propisano je da je porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze. Kao dokaz, između ostalog, smatra se sva poslovna dokumentacija koja dokazuje nastanak evidentirane poslovne promjene.

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje:



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)