Primjena članka 12. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost

Datum: 31.10.2016, Ponedjeljak
Klasa: 410-19/16-02/85
Davatelj: Porezna uprava

        Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se upitom u vezi primjene članka 12. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14 i 130/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u). U upitu se postavlja pitanje ima li porezni obveznik iz druge države članice Europske unije obvezu registracije za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj u slučaju kada bi dobra u svojem vlasništvu dao u konsignaciju odnosno smjestio u skladište kupca tuzemnog poreznog obveznika koje se nalazi u njegovoj maloprodajnoj prodavaonici.
        U vezi navedenog očitujemo se u nastavku.
        Odredbama članka 7. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je da se isporukom dobara uz naknadu smatra premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun u drugu državu članicu.
        Stjecanje dobara unutar Europske unije prema članku 9. stavku 1. Zakona o PDV-u je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.
         Člankom 12. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14 i 130/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisane su detaljnije odredbe u vezi premještanja dobara, a koje navodimo u nastavku.
        Ako porezni obveznik, registriran za potrebe PDV-a u drugoj državi članici, premješta dobra koja čine dio njegove poslovne imovine u drugoj državi članici kupcu, koji je registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, u svrhu smještaja dobara u skladištu kupca, takva transakcija smatra se stjecanjem dobara unutar Europske unije u trenutku kada kupac preuzme dobra sa skladišta, odnosno kada dolazi do stvarnog stjecanja dobara.
        Dobra smještena u skladištu kupca su dobra koja su u vlasništvu prodavatelja i mogu biti smještena u vlastitom ili unajmljenom skladištu kupca. Takva dobra ne smiju se koristiti od trenutka kada su primljena u skladište sve do trenutka kada kupac preuzme dobra sa skladišta, odnosno kada dolazi do stvarnog stjecanja dobara.
        Kupac dobara obvezan je o dobrima koja smješta u svoje skladište sukladno članku 12. stavku 5. Pravilnika osigurati u knjigovodstvu najmanje sljedeće podatke:
a) naziv države članice iz koje su dobra otpremljena,
b) PDV identifikacijski broj isporučitelja dobara kojega je izdala država članica otpreme,
c) datum otpreme dobara iz druge države članice,
d) datum primitka dobara u skladište,
e) ukupnu vrijednost dobara koja su smještena u skladište u kunama,
f) opis i količinu dobara koja su smještena u skladište i
g) datum kada je preuzeo dobra sa skladišta, odnosno obavljenog stjecanja dobara prethodno smještenih u skladište.
        Obzirom na navedeno, mišljenja smo da se u predmetnom slučaju mogu primjenjivati odredbe članka 12. Pravilnika o PDV-u te da strani porezni obveznik nije obvezan registrirati se za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj isključivo s osnove smještaja vlastitih dobara u skladište kupca tuzemnog poreznog obveznika koje se nalazi u njegovoj maloprodajnoj prodavaonici. Naime, u predmetnom slučaju kupac je obvezan obračunati PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije u obračunskom razdoblju u kojem preuzme dobra sa skladišta te ujedno ima pravo na odbitak pretporeza uz zadovoljenje zakonom propisanih uvjeta, a prilikom daljnje isporuke dobara u tuzemstvu obvezan je obračunati PDV na tu isporuku. Također, kupac dobara je obvezan o dobrima koja smješta u svoje skladište osigurati u knjigovodstvu prethodno navedene podatke.

Povratak na mišljenja