RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Primjena PDV-a kod preuzimanja nekretnina u ovršnim i stečajnim postupcima i poreza na dohodak – lombardni krediti

Broj: 410-01/15-01/1539 od 28.09.2015.

      Podnositelj upita iz dostavnog popisa dostavio je pitanja u vezi primjene PDV-a i poreza na dohodak.
      1. Kakav je porezni tretman isporuka kartičnih kuća VISA-e i MasterCard-a obzirom da se iste, kako se navodi u dopisu, smatraju jedinstvenom uslugom podrške provođenju platnih transakcija za svrhe PDV-a. U dopisu se navodi da su pojedine pomoćne usluge iako nominalno iskazane zasebno na računima kartičnih kuća iz operativnih razloga, nužne i neophodne da bi se pružila glavna usluga i iste je u ekonomskom i praktičnom smislu neispravno porezno razmatrati izvan konteksta glavne usluge.
      Prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) PDV se plaća na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
      Odredbama čl. 40. st. 1. t. d) Zakona PDV-u i čl. 67. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisano je da su plaćanja PDV oslobođene transakcije, uključujući posredovanje, u vezi sa štednim, tekućim i žiro računima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim instrumentima, osim naplate duga.
      Prema čl. 67. st. 3. Pravilnika o PDV-u uslugama vođenja računa smatra se vođenje novčanog računa za klijenta, deponiranje, prijenos i povlačenje novčanih sredstava na ili s računa, elektroničkim ili nekim drugim putem, usluge izdavanja čekova vezano za poseban račun, trajni nalozi, izravnanje dugovanja, pristup i vođenje internetskog i telefonskog bankarstva, usluge izdavanja platnih kartica vezano za određeni račun, te sortiranje i brojanje novca vezano uz neki poseban račun.
      Odredbama čl. 67. st. 4. Pravilnika o PDV-u propisano je da se transakcijama iz čl. 40. st. 1. t. d) Zakona o PDV-u smatraju i otvaranje računa, zatvaranje računa, upis tereta i dugovanja, obavješćivanje deponenata o uplatama i isplatama, obavješćivanje banke deponenta o promjeni stanja na računu, o stanju računa, zatim članarina i pretplata u vezi sa sustavom računa ili platnim karticama i slično.
      Uslugama neposredno povezanim s transakcijama iz čl. 40. st. 1. t. d) Zakona o PDV-u ne smatra se najam i održavanje terminala i drugih uređaja za obradu kartičnih plaćanja, postavljanje i održavanje bankomata, čuvanje i pohrana novčanih sredstava te najam sefova, zaštićenog prostora i lokacija, što je propisano odredbama čl. 67. st. 6. Pravilnika o PDV-u.
      U skladu s navedenim, obzirom da iz danog primjerka računa VISA-e nije razvidno o kakvim se točno uslugama radi te da su iste šifrirane prema poslovanju koje je poznato kartičnoj kući i primatelju takvih računa ne možemo se sa sigurnošću očitovati u vezi poreznog tretmana usluga koje bankama zaračunavaju kartične kuće. Kod određivanja poreznog tretmana usluga treba uzeti u obzir te u svakom pojedinom slučaju utvrditi radi li se o jednoj usluzi ili o više usluga koje se smatraju pomoćnim uslugama glavnoj usluzi. Prema stavu Suda Europske unije izraženog u presudi NLB Leasing d.o.o. u predmetu C – 209/14 u t. 41. za potrebe PDV-a svaku uslugu treba uobičajeno smatrati zasebnom i neovisnom, kao što proizlazi iz čl. 1. st. 2. drugog podstavka Direktive o PDV-u. Međutim, u određenim okolnostima, više formalno različitih usluga, koje bi mogle biti isporučene odvojeno i na taj način odvojeno podlijegati oporezivanju ili poreznom oslobođenju, treba smatrati jedinstvenom transakcijom kada nisu samostalne.
      U t. 42. i 43. iste presude se navodi da je riječ o jedinstvenoj transakciji, pogotovo kada su dva ili više elemenata ili akata koje je dostavio porezni obveznik tako usko povezani da tvore, objektivno, jednu gospodarski nedjeljivu isporuku čije bi razdvajanje bilo umjetne naravi. Kad se pokaže da se navedene transakcije ne mogu smatrati jedinstvenom uslugom, načelo porezne neutralnosti se ne protivi tomu da ih se odvojeno oporezuje u svrhu PDV-a.
      U presudi NLB Leasing d.o.o. u predmetu C-349/96 t. 30. presude Suda Europske unije navodi da se usluga mora smatrati pomoćnom uslugom ako za kupca ne predstavlja cilj sama po sebi, nego sredstvo za bolje uživanje glavne obavljene usluge.
      Obzirom na navedeno, kako bi se mogao dati odgovor o poreznom tretmanu kartičnih kuća VISA-e i MasterCard mora se točno znati koje usluge obavljaju i zaračunavaju bankama te za svaki pojedini slučaj utvrditi radi li se o jednoj usluzi ili o više usluga koje se smatraju pomoćnim uslugama koje slijede porezni tretman glavne usluge. Prema tome, ako se utvrdi da kartična kuća bankama obavlja više usluga koje obavljene pojedinačno za banku ne predstavljaju cilj same za sebe tada se takve usluge mogu smatrati pomoćnim uslugama. U vezi platnih transakcija napominjemo da su plaćanja PDV-a oslobođene platne usluge i s tim povezane usluge posredovanja ako se obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju to područje.
      2. Postavljeno je pitanje obračuna PDV kod preuzimanja nekretnina u ovršnim i stečajnim postupcima i ukazano je na problem različitih poreznih osnovica ovisno o tome je li stjecatelju obveznik PDV-a ili nije obveznik PDV-a.
      Prema čl. 40. st. 1. t. j) i k) Zakona o PDV-u plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine te isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta.
      Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga sukladno čl. 33. st. 1. Zakona o PDV-u smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
      U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju, sukladno čl. 33. st. 2. Zakona o PDV-u.
      Porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je sukladno čl. 75. st. 3. t. d) Zakona o PDV-u platiti PDV za isporuke nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe.
      Člankom 21. Pravilnika o PDV-u propisano je kada zakonom utvrđeno tijelo u postupku ovrhe proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela, već do izravne dužnikove isporuke kupcu koja podliježe oporezivanju.
      Iz odredbe Zakona o PDV-u proizlazi da se kod prodaje nekretnina u postupku ovrhe na koje se plaća PDV, a koje kupuje porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a primjenjuje prijenos porezne obveze.
      Navedeno znači da ovršenik koji je upisan u registar obveznika PDV-a neće na nekretninu prodanu u postupku ovrhe obračunati PDV nego će primijeniti prijenos porezne obveze, a kupac nekretnine koji je upisan u registar obveznika PDV-a obračunat će PDV na kupljenu nekretninu koji može odbiti kao pretporez. Kupac nekretnine u tom slučaju na postignutu cijenu u postupku ovrhe obračunava PDV-a po stopi 25% koji može odbiti kao pretporez neovisno o tome da li mu je ovršenik izdao račun što proizlazi iz odredbe čl. 133. st. 3. Pravilnika o PDV-u.
      Ako se u postupku ovrhe proda nekretnina na koju se plaća PDV, osobi koja nije upisana u registar obveznika PDV-a, tada je ovršenik koji je upisan u registar obveznika PDV-a obvezan na isporučenu nekretninu obračunati PDV. U tom slučaju smatra se da postignuta cijena predstavlja cijenu u koju je uključen PDV obzirom da je ovršenik porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a. U tom slučaju PDV se izračunava primjenom preračunate stope PDV-a na postignutu cijenu.
      3. Zatražena je potvrda stava da se kamatna stopa po lombardnim kreditima, koja iznosi ispod 3%, ne smatra dohotkom u naravi sukladno odredbama čl. 32. st. 3. t.. 5. Zakona o porezu na dohodak, odnosno odredbama čl. 14. st. 3. istog Zakona.
      Obzirom da se Središnji ured Porezne uprave u svezi poreznog tretmana kredita koje banke odobravaju svojim klijentima po povoljnijim kamatama već očitovao i to pisanim mišljenjem Središnjeg ureda, Porezne uprave KLASA: 410-01/02-01/238, URBROJ: 513-07/02-02 od 3. svibnja 2002., dostavljamo vam u prologu presliku istog budući da se navedeno mišljenje može primijeniti i u konkretnom slučaju.
      Napominjemo da je u vezi poreznog tretmana otkupa, odnosno prijenosa nedospjelih potraživanja u Središnjem uredu Porezne uprave zaprimljen upit KLASA: 410-19/13-01/705, URBROJ: 324-13-1 na koji će biti odgovoreno posebnim odgovorom.

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje: Pravo i porezi



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)