RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Obveza plaćanja poreza na promet nekretnina

Broj: 410-01/16-01/376 od 25.02.2016.

​​Zaprimili smo upit poreznog obveznika iz dostavnog popisa kojim traži tumačenje o obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina u slučaju stjecanja nekretnine temeljem sudske odluke.
Sudskom odlukom porezni je obveznik utvrđen vlasnikom ½ dijela odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine označene kao stambena zgrada povezano s vlasništvom posebnog dijela – stan.
Naime, predmetni stan je bio upisan kao vlasništvo supružnika ovog poreznog obveznika u omjeru 1/1, temeljem ugovora o kupoprodaji iz 1993. godine. Supružnik poreznog obveznika založio je predmetni stan, te je Banka kao založni vjerovnik postala vlasnikom cijeloga stana.
Međutim, uvidom u sudsku odluku razvidno je da je predmetna nekretnina kupljena tijekom trajanja bračne zajednice te ista predstavlja zajedničku imovinu (bračnu stečevinu) pa supružnik poreznog obveznika nije mogao samostalno raspolagati niti opteretiti predmetnu nekretninu u cijelosti hipotekom. Stoga niti Banka nije mogla postati vlasnikom cijele nekretnine te Sud utvrđuje vlasništvo poreznog obveznika u ½ dijela predmetne nekretnine i nalaže Banci da trpi upis poreznog obveznika kao vlasnika u omjeru ½ budući činjenica što je jedan supružnik opteretio zajedničku imovinu nije zapreka da se utvrdi da je ta imovina zajednička imovina i koliki su udjeli bračnih drugova u stjecanju te imovine.
Slijedom navedenog odgovaramo u nastavku kako slijedi.
Prema odredbama članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj 69/97, 153/02, 22/11 i 143/14 – dalje: Zakon) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj, pa tako i stjecanje temeljem odluke suda.
Ako se nekretnina stječe na temelju odluke suda, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke. Međutim svaka sudska odluka ne podliježe nužno obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina. Presuda suda kojom se tužitelj utvrđuje kao vlasnik, koja je deklaratorne naravi, znači da se nekretnina ne stječe na temelju te odluke suda, već presuda suda samo priznaje da vlasništvo postoji, a koje je stečeno nekim ranijim pravnim poslom i neovisno o toj sudskoj odluci.
Iz sadržaja dostavljene sudske odluke razvidno je da se porezni obveznik utvrđuje vlasnikom ½ dijela odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koja je dio zajedničke imovine (bračne stečevine) poreznog obveznika i supružnika. Isto predstavlja pravnu osnovu temeljem kojeg je porezni obveznik stekao nekretninu. Stoga se u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina kao stvarni način stjecanja nekretnine uzima stjecanje nekretnine (bračne stečevine) od bračnog druga. Kako iz sadržaja sudske odluke nije razvidno da je riječ o stjecanju nekretnine uz naknadu, tu se ima primijeniti oslobođenje propisano člankom 13. točkom 1. Zakona koji propisuje da porez na promet nekretnina pri drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju, između ostalih, bračni drugovi. 
Slijedom navedenog, stjecanje predmetne nekretnine oslobođeno je plaćanja poreza na promet nekretnina sukladno članku 13. točki 1. Zakona.

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje: Pravo i porezi



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)