RRIF-OV NEWSLETTER
Prijava

Obračun PDV-a na usluge zrakoplovnoj tvrtci – međunarodni prijevoz

Broj: 410-19/14-01/126 od 17.06.2014.

Porezni obveznik iz dostavnog popisa uputio je sljedeća pitanja na koja odgovaramo u nastavku.
 
      1. Člankom 47. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je porezno oslobođenje u vezi s međunarodnim prijevozom te uvjeti koji moraju biti ispunjeni. S tim u vezi podnositelj upita u svom knjigovodstvu osigurava izjavu zrakoplovne tvrtke da se više od 50% njihovog ukupnog godišnjeg obavljenog prijevoza odnosi na usluge međunarodnog prijevoza i AOC – dokaz da prometuje uz naknadu. U vezi s navedenim postavljeno je pitanje da li su za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a dovoljni navedeni dokazi ili je potrebna i provjera PDV identifikacijskih brojeva u VIES bazi za zrakoplovne kompanije sa sjedištem u Europskoj uniji.
 
      Odredbom čl. 47. Zakona o PDV-u i čl. 116. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13. – Ispravak, 160/13. i 35/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisano je oslobođenje, te način i uvjeti ostvarivanja oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke dobara i usluga zrakoplovnim tvrtkama koje obavljaju prijevoz putnika i dobara pretežno na međunarodnim linijama.
      U vezi s navedenim ističe se da valjani PDV identifikacijski broj te njegova provjera nisu propisani kao uvjeti za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja PDV-a za međunarodni prijevoz, tim više što zrakoplovne tvrtke iz trećih zemalja niti nemaju PDV identifikacijski broj. Stoga smatramo da su u konkretnom slučaju izjava zrakoplovne tvrtke da se više od 50% njihovog ukupnog godišnjeg obavljenog prijevoza odnosi na usluge međunarodnog prijevoza i AOC – dokaz da prometuje uz naknadu dovoljni za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a propisanog čl. 47. Zakona o PDV-u.
 
      2. Ako zrakoplovna tvrtka ne ispunjava uvjete za oslobođenje iz čl. 47. Zakona o PDV-u, a radi se o uslugama koje jedan porezni obveznik obavlja drugom poreznom obvezniku primjenjuje li se na takve usluge prijenos porezne obveze propisan čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u. U vezi s time postavlja se i pitanje treba li usluge kao što su primjerice slijetanje i parkiranje zrakoplova, upotreba salona generalne avijacije, VIP salona, zatim usluge putničkog servisa (koja podrazumijeva upotrebu nekomercijalnih sadržaja u Putničkoj zgradi – terminalu) tretirati kao usluge vezane uz nekretninu koje ne podliježu prijenosu porezne obveze?
      Usluge koje neposredno služe za potrebe zrakoplova propisane su čl. 116. st. 6. Pravilnika o PDV-u. Stoga su usluge kao što su primjerice slijetanje i parkiranje zrakoplova usluge povezane sa zrakoplovom, a ne nekretninom. Jednako tako usluge upotrebe salona generalne avijacije, VIP salona te usluge putničkog servisa nisu usluge koje su povezane uz nekretninu. Prema tome kada hrvatski porezni obveznik obavlja usluge slijetanja i parkiranja zrakoplova, upotrebu salona generalne avijacije, VIP salona te usluge putničkog servisa inozemnim poreznim obveznicima radi se o uslugama koje podliježu oporezivanju PDV-om prema čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u, pa podnositelj upita na te usluge neće obračunati hrvatski PDV već će navesti da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.
 
      3. Kome treba ispostaviti račun u sljedećim slučajevima:
      a) ako se radi o predstavništvu strane zrakoplovne tvrtke sa sjedištem izvan Europske unije, da li se računi za usluge, posebice usluge oslobođene PDV-a prema čl. 47. Zakona o PDV-u, koje služe neposredno za potrebe zrakoplova kojima se koriste te zrakoplovne tvrtke, ispostavlja sjedištu zrakoplovne tvrtke ili može glasiti na predstavništvo koje ima hrvatski OIB te nije u sustavu PDV-a i ne obavlja gospodarsku djelatnost?
 
      U vezi s navedenim potrebno je utvrditi obveze koje proizlaze iz sklopljenih ugovornih odnosa, te temeljem istih odrediti kome se usluge koje su oslobođene PDV-a zaista obavljaju predstavništvu zrakoplovne tvrtke u tuzemstvu ili sjedištu zrakoplovne tvrtke što treba uzeti u obzir i prilikom izdavanja računa.
      Obzirom da predstavništva u tuzemstvu ne obavljaju gospodarsku djelatnost, mišljenja smo da izdani računi za oslobođene usluge obavljene zrakoplovnoj tvrtki trebaju glasiti na sjedište zrakoplovne tvrtke.
 
      b) ako se radi o podružnici strane tvrtke sa sjedištem izvan Europske unije ili unutar Europske unije, da li je ispravno račun za usluge, posebice usluge oslobođene PDV-a prema  čl. 47. Zakona o PDV-u ispostaviti podružnici osnovanoj u tuzemstvu ili sjedištu, te da li je pri određivanju bitan čimbenik s kime je ugovor sklopljen – sjedištem ili podružnicom ili je bitan čimbenik da podružnica nema materijalne (zrakoplove) i ljudske resurse za pružanje usluga na koje se račun odnosi (npr. račun za slijetanje, prihvat i otpremu zrakoplova itd.)?
 
       U ovom slučaju također je potrebno utvrditi obveze koje proizlaze iz sklopljenih ugovornih odnosa, te temeljem istih odrediti kome se usluge koje jesu ili nisu oslobođene PDV-a zaista obavljaju podružnici zrakoplovne tvrtke u tuzemstvu ili sjedištu zrakoplovne tvrtke, a u skladu s čime treba izdati i račun
       Kada se radi o uslugama koje su prema čl. 47. Zakona o PDV-u oslobođene plaćanja PDV-a tada činjenica kome se račun ispostavlja i s kime je sklopljen ugovor nije u smislu PDV-a porezno značajna, obzirom da je usluga oslobođena PDV-a.
      Međutim ako se radi o uslugama koje nisu oslobođene PDV-a tada je bitno gdje je sjedište, stalna poslovna jedinica, prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika kojem se usluge obavljaju.
      S tim u vezi napominjemo da je Provedbenom Uredbom Vijeća (EU) broj 282/2011 koju države članice Europske unije, pa tako i Republika Hrvatska moraju izravno primjenjivati propisano da je stalni poslovni nastan svaki poslovni nastan koji nije mjesto poslovnog nastana, s dostatnim stupnjem stalnosti i odgovarajućom strukturom u smislu ljudskih i tehničkih resursa, zahvaljujući kojima se mogu primiti i koristiti usluge isporučene za njegove potrebe. 
 
      Prema tome ako hrvatski porezni obveznik sukladno ugovornim odnosima usluge obavlja sjedištu stranog poreznog obveznika koje je izvan ili unutar Europske unije, tada na takvu uslugu neće obračunati hrvatski PDV već će navesti da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.
      U slučaju da hrvatski porezni obveznik sukladno ugovornim odnosima uslugu obavlja tuzemnoj podružnici stranog poreznog obveznika, tada je potrebno utvrditi ima li ta podružnica određeni stupanj stalnosti i potrebne ljudske i tehničke resurse. Ako podružnica ispunjava potrebne uvjete tada tuzemni porezni obveznik na obavljenu uslugu tuzemnoj podružnici stranog poreznog obveznika obračunava hrvatski PDV. Međutim, ako podružnica ne ispunjava navedene uvjete, tada hrvatski porezni obveznik na obavljenu uslugu neće obračunati hrvatski PDV, već će doći do prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.
      c) Da li je ispravno za usluge zakupa prostora, za koje podnositelj upita ima ugovor sa podružnicama, te koje koriste podružnice, izdati račun podružnici, a za usluge oslobođene plaćanja PDV-a prema čl. 47. Zakona o PDV-u ispostavljati račune sjedištu zrakoplovne tvrtke? Da li je ispravno za usluge zakupa i usluge oslobođene temeljem čl. 47. Zakona o PDV-u, koje podnositelj upita obavlja predstavništvima stranih tvrtki sa sjedištem izvan Europske unije izdavati račun sjedištu tvrtke?
 
      Kao što je navedeno u prethodnim odgovorima, bitno je utvrditi obveze koje proizlaze iz sklopljenih ugovornih odnosa, te temeljem istih odrediti kome se usluge koje jesu ili nisu oslobođene PDV-a zaista obavljaju podružnici ili predstavništvu zrakoplovne tvrtke u tuzemstvu ili sjedištu zrakoplovne tvrtke te u skladu s time i izdati račun.
       Usluga zakupa poslovnog prostora je usluga koja podliježe oporezivanju hrvatskim PDV-om neovisno o tome kome je obavljena predstavništvu ili podružnici te je hrvatski porezni obveznik na nju obvezan obračunati hrvatski PDV.
      U vezi usluga koje su oslobođene plaćanja PDV-a napominjemo da je bitno da se račun izda primatelju usluge s kojim je sklopljen ugovor.
 
      4. Kod ispostavljanja računa za usluge koje naručuje i plaća posrednik, a koje se pružaju zrakoplovnoj tvrtki za koju posrednik dostavlja dokaze za oslobođenje temeljem čl. 47. Zakona o PDV-u da li je ispravno:
      a) izdati račun zrakoplovnoj tvrtki kojoj je usluga pružena, navesti PDV identifikacijski broj te zrakoplovne tvrtke - korisnika usluge, a posrednika tj. naručitelja tretirati kao platitelja te na računu navesti da se radi o uslugama naručenim od strane posrednika u ime i za račun zrakoplovne tvrtke korisnika usluge?
      b) izdati račun naručitelju usluge – posredniku uz navođenje njegovog PDV ID broja te primijeniti oslobođenje iz čl. 47. Zakona o PDV-u sukladno odgovoru Središnjeg ureda KLASA: 410-19/13-01/423, urudžbeni broj: 513-07-21-01/13-2 od 13. 08. 2013. u kojem je navedeno da isporučitelj goriva koji toči gorivo u zrakoplov te prilikom isporuke goriva posjeduje izjavu da zrakoplovna kompanija prometuje pretežno na međunarodnim linijama, može primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a propisano čl. 47. st. 1. t. e) i f) Zakona o PDV-u neovisno o tome što račun ne izdaje izravno zrakoplovnoj kompaniji nego posredniku/kartičaru.
      c) izdati račun naručitelju usluge – posredniku i koristiti prijenos porezne obveze i u slučaju kada imamo dokaze za oslobođenje i u slučaju kada su usluge oporezive?
 
      U vezi s navedenim napominjemo da je u slučaju kada usluge za zrakoplovne kompanije naručuje i plaća posrednik prilikom izdavanja računa potrebno postupiti u skladu s našim odgovorom KLASA: 410-19/13-01/423, URBROJ: 513-07-21-01/13-2 od 13. kolovoza 2013. što ga dajemo u prilogu.
 

Mišljenje dao: Porezna uprava
Izdanje: Pravo i porezi



Povratak na mišljenja...


Pretplatnik
Zakon o trgovačkim društvima  (1)